Roditeljska briga ne prestaje s punoljetstvom djece, ali kad savjeti postanu miješanje, dolazi do nesporazuma i sukoba. Odrasla djeca traže poštovanje i prostor za vlastite odluke, a roditelji često zaborave da su njihova djeca već odavno preuzela svoj život u svoje ruke, piše Mojevrijeme.

Mnogi roditelji se žale da se njihova odrasla djeca “viču” na njih, te da svaki pokušaj davanja savjeta ili pokazivanja zabrinutosti završava svađom, a ponekad i mučnim periodima udaljenosti i ćutnje.

Ono što roditelji odrasle djece tumače kao savjetovanje, dobronamjerno usmjeravanje pa čak i prirodnu brigu, njihova odrasla djeca doživljavaju kao napad na njihove sposobnosti i vrijednosti koje žive. Situaciju pogoršava ako roditelji zauzimaju pozu žrtve i odbijaju prihvatiti ono što im djeca govore. Zapravo, uopšte ne čuju svoju djecu i usredsređeni su na svoja osjećanja i često nerazumne potrebe.

“Kako djeca odrastaju, roditelji mogu teško prihvatati da njihova beba postaje samostalna odrasla osoba. Drugim riječima, nekim roditeljima teško je odbaciti svoju roditeljsku ulogu”, piše za Psychology Today psiholog i porodični savjetnik Jeffrey Bernstein.

Razlozi zašto je roditeljima teško vidjeti djecu kao odrasle

Jedan je nostalgija. Roditeljima je možda teško osloboditi se sjećanja na svoju djecu kao bespomoćne mlade osobe. Osim toga, roditelji imaju urođen nagon koji im govori da moraju štititi i brinuti se za svoju djecu, čak i kada su ta djeca u četrdesetim godinama života. Roditelji mogu imati i poteškoća u prilagođavanju novoj dinamici u kojoj je njihovo dijete samostalno.

https://aloonline.ba/zivot/toksicni-odgoj-lose-navike-roditelja-frustriraju-djecu/

Neki ljudi, pak, teško prepuštaju kontrolu koju su imali nad djecom. Još jedan problem koji terapeuti primjećuju jeste da roditelji imaju određena očekivanja od života svoje djece. Vrlo teško im je prilagoditi se odstupanjima od tih očekivanja. Nadalje, roditelji možda nisu dovoljno uključeni u život svoje odrasle djece i možda ne razumiju u potpunosti nivo odgovornosti i samostalnosti koju su ta djeca postigla, piše Bernstein.

Šta vi kao roditelj možete učiniti?

Vi i vaše odraslo dijete treba da otvoreno i iskreno komunicirate kako biste izgradili međusobno razumijevanje i poštovanje. Podsjetite se da je vaše dijete sada odrasla osoba, čak i ako se ne slažete s nekim od njihovih izbora. Podstičite svoje odraslo dijete da pokaže samostalnost i odgovornost u svojim postupcima. Ohrabrite ga da vam kaže svoje ciljeve i težnje i pri tome, ovo je veoma važno, ozbiljno slušajte šta vam govori.

(Mojevrijeme.hr)