Vaspitanje djece jedno je od najvažnijih zadataka roditelja. Lijepo ponašanje uči se kod kuće, i ono određuje mnogo toga u životu.
Bonton predstavlja prihvaćene obrasce ponašanja koji su u skladu s kulturnim normama. Na primjer, trebalo bi znati gdje se postavlja viljuška, a gdje kašika.
Maniri su način na koji se ophodimo prema drugima – pokazuju poštovanje. Primjer lijepog ponašanja je kada kažemo „hvala“ i „molim“.
Šta svaki roditelj treba da nauči svoje dijete:
Pozdravljanje i pamćenje imena. Kada upoznate nekoga, pozdravite ga i potrudite se da zapamtite ime. Sljedeći put ga možete osloviti imenom – to ostavlja pozitivan utisak. Ako zaboravite, slobodno pitajte ponovo. Bolje je to nego razgovarati bez znanja s kim govorite.
Pitanje „Kako si?“ Iako djeluje jednostavno, ova fraza gradi empatiju. Djeca treba da nauče da postavljaju ovakva pitanja – ona razvijaju brižnost.
Kontakt očima. Gledanje u oči dok se govori stvara osjećaj povjerenja. Djeca to mogu vježbati sa bliskim osobama – roditeljima, bakama, dekama. Stidljivoj djeci može biti teže, ali uz podršku, moguće je.
„Bilo mi je drago vidjeti te.“ Ova rečenica ostavlja topao utisak pri rastanku i uči dijete ljubaznosti i zahvalnosti.
Zahvaljivanje. Ako je dijete pozvano negdje, neka zahvali: „Hvala što ste me pozvali.“ To odrasli često cijene i prepoznaju kao znak dobrog vaspitanja.
Upotreba „molim“. Umjesto zahtjeva i vike, učite dijete da kaže: „Mogu li, molim te, da dobijem tu igračku?“ Naučite ga razliku između nepristojnog i pristojnog traženja nečega.
Pitaj prije nego što uzmeš. Na primjer: „Mašo, mogu li da pozajmim tvoje flomastere?“ ili „Saša, molim te, dodaj mi kolače.“ Ovo razvija svijest o tuđem prostoru i stvarima.
Odbijanje uz poštovanje. Dijete može reći „Ne, hvala“ ili, ako je starije: „Ne jedem paprike.“ Kada ste gost, preporučljivo je probati barem malo iz poštovanja prema domaćinu.
„Izvinite me…“ Ako dijete treba da izađe iz prostorije, neka kaže: „Izvinite, mogu li da izađem?“ Umjesto da samo ustane i ode.
Laktovi sa stola. Navika držanja laktova na stolu nije primjerena – učite dijete da ruke drži u krilu ili pored tanjira.
Ne prekidaj razgovor. Djecu treba naučiti da pričekaju dok odrasli završe razgovor. Ako je nešto hitno, mogu diskretno prići, dodirnuti roditelja i pričekati da dobiju pažnju.
Razumijevanje razgovora odraslih. Neka djeca žele da budu uz roditelje umjesto s drugom djecom. Važno je objasniti da odrasli imaju svoje teme i da postoje trenuci kad treba da se igraju sa vršnjacima.
Zajednički obroci. Djecu odmalena treba učiti da sačekaju sve za stolom i da obrok započne istovremeno. Tako se razvija osjećaj zajedništva.
Ova jednostavna pravila korisna su i odraslima. Način na koji se ponašamo određuje način na koji nas društvo doživljava. Dobro vaspitanje djetetu može otvoriti mnoga vrata, a ono se najprije uči – primjerom.