Zagazio je u 87. godinu života, ali ne propušta ni jednu utakmicu, i to ne samo Kozare. Redovan je gost na stadionu u Žeravici, Cerovljanima, Kozincima, viđali su ga i u Novoj Topoli, Srpcu, Laktašima, Aleksandrovcu...

„Dok je bila ona Jugoslavija navijao sam za Partizan i sarajevskog Želju. Sada sam se opredijelio da pratim Kozaru i ovdašnje klubove. Prije početka nove sezone pribavim sebi rasporede i odmah markiram zanimljive mečeve, pretežno derbije i tu sam redovan gost. Dnevno gledam po dvije utakmice, sedmično duplo više. Do sada sam odgledao uživo više od šest hiljada utakmica“, nabraja Rade Vidović, najvjerniji i najstariji navijač Kozare na tribinama.

Rade je u poluvremenu ne baš zanimljive utakmice između Kozare i Omarske ispričao svoju navijačku anegdotu. Priča glasno, pa su razgovor za AloOnline pratili i gledaoci oko nas.

„Bio je drugi dan Đurđevdana, moje slave. Kozara igra važnu utakmicu, a ja se obratim mojim gostima. Dragi gosti, služite se, jedite, pijte i razgovarajte bez mene naredna dva sata. Imam jedan neodložan posao. Svi su znali da ću ja na Kozarinu utakmicu“, kaže Rade.

Navija za naše ekipe u evropskim mečevima, Borac, Crvenu Zvezdu, Partizan... Kaže da ne može bez fudbala.

„Ostao sam sam, supruga mi je preminula, sin mi je poginuo u minulom ratu, šta drugo da radim nego da se zanimam fudbalom. Imam dosta prijatelja u svakom mjestu u kome se pojavim. Ovima mlađima pričam moje dogodovštine iz Njemačke i Australije, gdje sam radio, a radio sam lijepe poslove, u automobilskoj industriji. U Australiji sam volio povesti kolo, volio sam društvo, završava svoju priču Rade Vidović.