Svi mi u afektu kažemo svašta, ali naši preci su vjerovali da majčina riječ ima posebnu težinu koja može da prati dijete do groba. Izreka što majka blagoslovi, to Bog usliši nastala je iz ovog shvatanja, a važi i u suprotnom smislu. Stari Srbi su smatrali da je najveći grijeh proklinjati dijete, čak i u šali. Etnolozi bilježe da se majčina kletva smatrala živom silom koja ne nestaje u vazduhu.

Vjerovalo se da svaka rečenica tipa "dabogda ti se vratilo" ili "nesrećo jedna" bukvalno siječe djetetovu sudbinu u korijenu. To nije samo praznovjerje, već duboko ukorijenjeno mišljenje da majka svojom energijom direktno oblikuje put svog potomstva. Kada majka viče na dijete pred drugima, prema predanju, ona mu skida duhovnu zaštitu. Stariji su govorili da takvo dijete postaje podložno zlim očima i neuspjehu u životu. Zbog toga se uvijek savjetovalo da se o djeci, čak i kad se loše ponašaju, pred svijetom govori samo najbolje.

Postoje određene fraze koje su se u prošlosti smatrale fatalnim za dječiji napredak. Najopasnije je bilo upoređivati dijete sa nekim ko je loše prošao u životu ili mu prizivati sudbinu nesrećnog pokojnika. Ovi običaji i vjerovanja služili su kao narodna psihologija, da nauče roditelje samokontroli. Ako majka često ponavlja djetetu da je nesposobno, vjerovalo se da mu time vezuje ruke za budućnost. Etnolog Veselin Čajkanović pisao je da se riječ u našoj tradiciji smatra materijalnom i neuništivom. Ona ostaje da lebdi nad glavom onoga kome je upućena, poput nevidljivog oblaka koji donosi kišu ili sunce.

Važno je razlikovati strogo vaspitanje od zlih jezika i uvreda. Narodna tradicija ne zabranjuje disciplinu, ali strogo zabranjuje vrijeđanje ličnosti djeteta. Vjerovalo se da majka koja proklinje dijete priziva nesreću na cijelu lozu, a ne samo na pojedinca. To se smatralo grehom koji se ispašta kroz generacije i koji se teško uklanja. U mnogim selima u Srbiji i danas postoji običaj da majka koja opsuje dijete odmah treba da se prekrsti. Takođe, vjerovalo se da treba pljunuti tri puta u stranu kako bi se zlo odbilo od kućnog praga.

Ako ste pogrešili i izgovorili nešto što niste mislili, narodni lek je brz i jednostavan. Vjerovalo se da se loša riječ može neutralisati pre nego što Sunce zađe. Dok dijete spava, majka treba da ga pomiluje i tiho mu izgovori blagoslov na uvo. Majčina ljubav imala je moć da izliječi svaku ranu nanesenu jezikom ako je pokajanje iskreno. Danas psiholozi potvrđuju isto što i naše bake, riječi koje djetetu kažete dok je malo postaju njegov unutrašnji glas kad odraste. Zato, pre nego što planete, sjetite se da vaša riječ direktno gradi ili ruši njegov svijet.