Novo američko istraživanje pokazuje da povjerenje u nauku ne isključuje vjerovanje u duhove. Štaviše, kod ljudi koji zadržavaju vjerske veze, svjetonazor zasnovan na nauci i razumu, ali uz odbacivanje vjerskih autoriteta, povezan je s izraženijim vjerovanjem u magiju, duhove i kletve, piše Science Alert.

Polazište istraživanja

Naučnike je zanimalo šta se događa s natprirodnim vjerovanjima u vrijeme kada vjerske institucije gube utjecaj. Odbacuju li ljudi, zajedno s crkvenim učenjima, i vjeru u duhove, kletve i nevidljive sile? Ili jednostavno počinju sami birati u šta će vjerovati?

Ovim pitanjima bavili su se sociolozi Pol Frozi sa Univerziteta Baylor, Ajzaja King sa Univerziteta Carson-Newman i Ruićijen Li s American University. Analizirali su odgovore 1.812 odraslih Amerikanaca prikupljene u okviru istraživanja "Baylor Religion Survey" iz 2025. godine.

Podatke je prikupio Gallup putem interneta i poštom, između januara i marta 2025. godine. Rezultati su ponderirani kako bi što vjernije predstavljali odraslu populaciju SAD-a.

Sekularni racionalizam

Istraživački tim ispitao je svjetonazor koji je nazvao "sekularni racionalizam". Taj pojam opisuje stavove prema kojima je nauka jedini put do razumijevanja svijeta, moralne odluke zasnivaju se na razumu i ljudskom iskustvu, duhovna učenja tumače se nezavisno, a vjerske rasprave smatraju se nebitnim.

Visok rezultat na ljestvici sekularnog racionalizma nije nužno značio i potpuni prekid s religijom. Dio učesnika koji su imali takve stavove i dalje je vjerovao u Boga, izjašnjavao se kao vjernik ili prisustvovao vjerskim obredima.

Neočekivani rezultati

Istraživači su ove stavove uporedili s tri kategorije natprirodnih vjerovanja. Zasebno su analizirali vjeru u čuda, magiju i svakodnevna praznovjerja. Pritom su razlikovali vjerovanja koja podrazumijevaju božansku intervenciju od onih za koja nije potrebno vjerovanje u Boga ili zajedničku vjersku doktrinu.

Ljestvica magije obuhvatala je vjerovanje u duhove, kletve, duhove u predmetima, komunikaciju s mrtvima, predviđanje budućnosti i samu magiju. S druge strane, praznovjerja su uključivala navike poput izbjegavanja određenih riječi kako se ne bi "urekao" željeni ishod.

Analiza je pokazala da su ljudi s višim rezultatom na ljestvici sekularnog racionalizma rjeđe vjerovali u čuda. Istovremeno, njihova sklonost vjerovanju u magiju i praznovjerje bila je izraženija. Ova veza bila je najjača kod ljudi koji su zadržali vjerske veze, dok kod nevjernika i onih koji ne prakticiraju religiju nije bila jasno izražena.

Komentirajući rezultate, istraživačica Li istakla je razlike među vjernicima. Oko 40 posto vjernika koji prihvataju sekularni racionalizam sklono je vjerovati u magiju, u poređenju s 19 posto vjernika koji odbacuju takav svjetonazor.

Lična vjera i institucije

Objašnjenje istraživača zasniva se na razlici između lične vjere i institucionalnog autoriteta. Vjerska zajednica, naprimjer, može prihvatati čuda, ali istovremeno odbacivati proricanje sudbine ili komunikaciju s duhovima. S druge strane, vjernik koji se u duhovnim pitanjima oslanja na vlastitu procjenu može prihvatiti i takve ideje.

Takva nezavisnost u razmišljanju mogla bi objasniti zašto natprirodna vjerovanja opstaju čak i kada slabi povjerenje u vjerske autoritete. Iako istraživanje nije direktno pratilo kako su se uvjerenja pojedinaca razvijala, odgovori iz ankete podržavaju tu mogućnost.

Ograničenja studije

Za sociologe ovi nalazi pokazuju da preispitivanje vjerskog autoriteta ne znači automatski i napuštanje natprirodnih vjerovanja. Kako bi razumjeli u šta ljudi vjeruju, istraživači će morati gledati dalje od formalne vjerske pripadnosti. Dvoje ljudi koji idu u istu crkvu mogu imati potpuno različite stavove o tome koje nevidljive sile postoje.

Važno je naglasiti da rezultati ne dokazuju kako povjerenje u nauku uzrokuje vjerovanje u magiju. Također, mjera racionalizma korištena u studiji nije predstavljala test znanja ili logičkog zaključivanja.

Anketa je provedena isključivo među odraslim stanovništvom SAD-a i predstavlja presjek stavova u jednom trenutku, zbog čega ne može pokazati rastu li ili opadaju takva vjerovanja. Istraživačica Li napomenula je i da su neke uporedne grupe u anketi bile malobrojne.

Buduća istraživanja koja bi iste ljude pratila tokom dužeg perioda mogla bi pokazati kako se njihova natprirodna uvjerenja mijenjaju s promjenom odnosa prema religiji.

Ukleta kuća s početka priče ne pruža stvarne dokaze o postojanju duhova. Međutim, ova studija istražuje uvjerenja koja ljudi unose sa sobom dok prolaze kroz njena vrata. Čini se da ni čvrsto povjerenje u naučna objašnjenja ne isključuje mogućnost da u sobi ipak postoji nevidljiva prisutnost.

Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu Social Forces.