Iako izbor stolice svakako nije test ličnosti iz kojeg se može pouzdano „pročitati“ nečiji karakter, način na koji biramo mjesto u grupi može imati veze sa potrebom za ličnim prostorom, pregledom situacije, navikama i društvenom dinamikom.

Zanimljivo je i nešto drugo – možda o nama ne govori samo stolica koju biramo, već i način na koji reagujemo kada je „naše“ mjesto već zauzeto.

Ako birate čelo stola

Čelo stola tradicionalno se vezuje za osobu koja vodi razgovor ili ima određeni autoritet u grupi. Sa tog mjesta lako se ostvaruje kontakt sa ostalima i dobija dobar pregled onoga što se događa za stolom.

Ljudi koji spontano biraju ovakvu poziciju mogu se osjećati prijatnije kada imaju pregled situacije i mogućnost da aktivnije učestvuju u razgovoru.

To, naravno, ne znači automatski da je svako ko sjedi na čelu stola dominantna ličnost. Porodične navike, raspored prostorije i praktičnost često određuju gdje ćemo sjesti mnogo prije našeg karaktera.

Ako najradije sjedite sa strane ili uz zid

Nisu svi zainteresovani za centralnu poziciju.

Osoba koja bira mjesto uz zid, u uglu ili nešto dalje od centra može jednostavno željeti više ličnog prostora i mogućnost da posmatra šta se događa prije nego što se uključi.

Takvu poziciju često biraju ljudi kojima ne prija da budu u centru pažnje. Umjesto da vode razgovor, radije slušaju i uključuju se kada imaju nešto što žele da kažu.

Posebno je zanimljiv izbor mjesta sa kojeg se vidi veći dio prostorije. Nekome takav položaj daje osjećaj sigurnosti jer zna šta se događa oko njega.

Ako uvijek birate sredinu

Postoje i oni koji će bez mnogo razmišljanja sjesti tamo gdje su svi ostali.

Sredina stola omogućava komunikaciju sa više ljudi i zato može odgovarati društvenim osobama koje vole da povezuju različite dijelove grupe.

U neformalnom društvu upravo osoba koja sjedi u sredini često može da razgovara i sa ljudima sa lijeve i sa onima sa desne strane, prenosi teme iz jednog dijela stola u drugi i održava razgovor kada nastane neprijatna tišina.

Zbog toga se ovakva pozicija ponekad povezuje sa ulogom „mirotvorca“ – osobe kojoj je važna prijatna atmosfera među ljudima.

A šta ako godinama sjedite na potpuno istom mjestu?

Tu priča postaje još zanimljivija.

U mnogim porodicama svako ima „svoju“ stolicu iako nikada nije zvanično dogovoreno ko gdje sjedi. Poslije dovoljno vremena niko više ni ne razmišlja o tome – jednostavno sjedamo tamo gdje smo navikli.

Poznata rutina može da stvori osjećaj predvidljivosti i sigurnosti. Isto se događa i sa omiljenim mjestom na kauču, stranom kreveta ili stolicom koju biramo u kancelariji.

Zato činjenica da godinama sjedite na istom mjestu ne mora da skriva nikakvu veliku psihološku tajnu. Nekada je navika samo navika.

Možda je zanimljivije šta radite kada neko sjedne na „vašu“ stolicu

Zamislite da dolazite na porodični ručak i na mjestu na kojem sjedite posljednjih deset godina već sjedi neko drugi.

Da li ćete bez razmišljanja zauzeti prvu slobodnu stolicu ili ćete makar na trenutak pomisliti: „Ali ja tu sjedim“?

Naša reakcija na malu promjenu rutine može biti zanimljivija od samog izbora mjesta. Nekome promjene ne smetaju, dok je drugima potrebno više vremena da se prilagode kada stvari ne idu očekivanim redom.

Ipak, ni to nije dijagnoza niti pouzdan test fleksibilnosti, samopouzdanja ili karaktera, piše Blic. 

Ali sljedeći put kada priđete stolu sa više slobodnih stolica, obratite pažnju ka kojoj ste krenuli bez razmišljanja. Možda ćete prvi put primijetiti da isto mjesto birate mnogo češće nego što ste mislili.