Ivana Lozano danas je Ivana Andrić, a njena ljubavna priča sa Aleksandrom počela je sasvim neočekivano – kroz volontiranje u hrišćanskoj organizaciji, zajedničke vrijednosti i druženje koje je vremenom preraslo u ljubav.
Njih dvoje danas su godinu dana u braku, a upoznali su se u okviru hrišćanske organizacije, u kojoj je Aleksandar već bio volonter. Ivana je u Srbiju stigla kao studentkinja iz Meksika, a prvi susret dogodio se kada je Aleksandar dobio zadatak da dočeka grupu studenata.
Iako se tada među njima nije dogodilo ništa spektakularno, okolnosti su ih iznova spajale. Živjeli su u istoj ulici, družili se, zajedno pripremali hranu, pomagali jedni drugima i polako se upoznavali. Aleksandar je, kako kaže, ubrzo primijetio da između njega i Ivane postoji nešto drugačije.
"Ja sam tada vozio motor i trebalo je da idemo za Novi Sad. Došla je ta grupa i bio sam zadužen da ih dočekam. Sišao sam sa motora, skinuo kacigu i počeo da pričam sa svima. Vidio sam da je Ivana drugačijeg porijekla i tako smo krenuli da razgovaramo. Poslije smo svi zajedno otišli u Novi Sad da pomažemo na događaju i tako je zapravo napravljen prvi korak", priča Aleksandar.
Iz Meksika stigla u Srbiju, a ovdje se odmah osjećala kao kod kuće
Ivana se po dolasku u Srbiju suočila sa velikom promjenom. Osim nove zemlje, jezika i kulture, trebalo je da se navikne i na to što je hiljadama kilometara udaljena od porodice u Čivavi.
Njena porodica veoma je bliska, zbog čega odlazak u drugu zemlju nije bio jednostavan ni za nju ni za njene najbliže. Ipak, iznenadilo ju je koliko se brzo uklopila u srpsku sredinu.
"Moja porodica i ja smo veoma bliski. Meksička kultura je veoma slična srpskoj upravo po tome što su porodica i bliski odnosi veoma važni. Kada neko ode daleko, svi se pitaju zašto bi išao toliko daleko. Moji su podržali moju odluku, ali nisu očekivali da ću ostati toliko dugo. Bilo je potrebno vrijeme da se svi naviknemo na to da sam toliko daleko od njih", ističe Ivana.
Posebno ju je privukao temperament ljudi, koji je prepoznala kao veoma sličan onom na koji je navikla u Meksiku.
"Kada sam došla u Srbiju, odmah sam imala osjećaj da sam nekako kod kuće. Srbi su veoma slični Meksikancima – glasni ste, ekspresivni, volite da razgovarate i da se raspravljate. U Meksiku je to potpuno normalno. Zato nisam imala onaj veliki kulturni šok koji ljudi često dožive kada se presele u drugu zemlju. Ljudi su me prihvatili i bilo im je zanimljivo što sam iz Meksika."
„Kako se zoveš?“ – pitanje koje je u Srbiji slušala gotovo svaki put
Posebnu pažnju privlačilo je njeno ime. Ivana Kamila Lozano mnogima u Srbiji nije zvučala kao ime djevojke koja je upravo stigla iz Meksika, pa je gotovo svako novo poznanstvo počinjalo istim pitanjem.
Aleksandar se danas šali da je upravo njeno ime postalo svojevrsni zaštitni znak. U jednom trenutku Ivana je čak željela da je ljudi zovu Kamila, jer joj je bilo zanimljivo da ima ime koje će ljudi lakše povezati sa Meksikom.
Ipak, Aleksandar ju je ubijedio da je Ivana zapravo mnogo bolji „trejdmark“, pa je tako ostala Ivana Andrić – ime koje danas zvuči potpuno srpski.
Ljubav nije počela preko noći
Njihovo zbližavanje nije bilo brzo niti tipično. Aleksandar se čak preselio iz Pančeva u Beograd kako bi bio cimer sa jednim od članova Ivanine grupe, dok je ona živjela svega dvije zgrade dalje. Zajedničke večere postale su dio svakodnevice, a kroz takva druženja njihov odnos počeo je da se mijenja.
Kako su mjeseci prolazili, prijateljstvo je postajalo sve bliskije, ali su oboje bili oprezni. Tek kada su priznali da među njima postoje osjećanja, počeli su da razmišljaju o tome da njihova priča može prerasti u ozbiljnu vezu.
Aleksandar tražio dozvolu od Ivaninog oca
Njihova ljubavna priča dobila je i jedan detalj koji je danas prilično neuobičajen. Aleksandar nije želio da veza počne bez blagoslova Ivaninih roditelja, posebno zato što je ona u Srbiju došla sama, daleko od svog doma.
Zbog toga je, prije nego što su zvanično postali par, odlučio da razgovara sa njenim ocem. Taj trenutak bio je važan za oboje i označio je početak njihove veze na način koji možda nije tipičan za današnje vrijeme.
"Htio sam prvo da upoznam njenog oca i da bude sve u redu. Ona je prvi put došla u drugu zemlju, nikoga nije poznavala i njeni roditelji su, naravno, brinuli za nju. Kada je njen otac došao u Srbiju, izlazili smo nekoliko dana, pokazivao sam mu Srbiju, pričali smo. Onda sam ga pitao da li nam dopušta da nastavimo dalje. Rekao je da dopušta i tada smo zvanično ušli u vezu."
Meksiko i Srbija danas žive pod istim krovom
Nakon veze uslijedio je brak, a sa njim i svakodnevno spajanje dvije kulture. Ivana sve više uči srpski, dok Aleksandar pokušava da savlada španski. Njihov zajednički život tako je postao mješavina srpskih i meksičkih običaja, hrane, muzike i porodičnih tradicija.
Danas zajedno organizuju i radionice meksičke hrane, predstavljaju svoju kulturu ljudima u Srbiji, dok Ivana istovremeno usvaja ovdašnje običaje. Njena ljubav prema srpskoj kuhinji otišla je toliko daleko da je naučila da priprema i sarmu, punjene paprike i mućkalicu.
Ipak, ni tu nije sve baš jednostavno – posebno kada se u tradicionalne recepte umiješa nešto meksičko.
Posjetili i Meksiko
Dok su do sada uglavnom Ivaninu kulturu predstavljali u Srbiji, desilo se i obrnuto. Aleksandar i Ivana posjetili su Meksiko, gdje je on prvi put upoznao njenu širu porodicu.
Osim putovanja, njihovi planovi uključuju i zajednički život u Srbiji. U narednim godinama žele da se skuće u okolini Novog Sada i jednog dana prošire porodicu.
Kako je izgledao njihov prvi susret, kada su shvatili da između njih postoji nešto više, kako je Ivanin otac reagovao na Aleksandra i šta se dogodilo kada je Meksikanka počela da upoznaje srpske običaje, otkrivaju u razgovoru o životu između dvije kulture, piše Ona.rs.
Komentari (0)