Rođak i komšija kog je zatekla novinarska ekipa imali su samo riječi hvale za pjevačicu:

- Sve najbolje, to je naša diva. Vidi, ja sam došao, kupio sam ovdje kuću, ali sve što sam čuo od komšiluka, to je prva liga žena, mislim, gospođa. Ona je bila malo dijete kada sam ja došao - rekao je komšija, a potom je rođak nastavio:

- Dijete malo... Mala je bila, ja kažem njoj: "Hajde, hoćeš da pjevaš?", kaže: "Hoću". Ovde je snijeg bio, sad ću vam pokazati, snijeg bio i voza one male sanke, hoćeš da pjevaš, koju ćeš pjesmu, kaže: "Od Dragane Mirković", ali nema mikrofon, uzme kukurzu, čokte od kukurza i pjeva.


Rođak koji poznaje Maju od malih nogu je otkrio kakva je bila:
- Bila je nemirna djevojčica, deda je stalno ružio, ali deda je i odgajio.

- Ostala je bez oca rano. Otac je umro tu za 1. maj. Došao je odnekle, ja sam došao tu za 1. maj sa posla u devet sati, legao malo u sobu kad stara me zove, šta, kaže umro Vito. Ujutru u 4 sata je došao rano i u 9 sati srce ga... Svi su otišli od srca, jedini Mićo, deda on je živio 90 i neku godinu, a ovo je sve otišlo od srca - kaže rođak.


Na Maju je komšija ponosan jer nije zaboravila mjesto gde je rođena:
- Maja je legenda i nemoj nas zaboraviti Majo. Obiđi nas nekad - kaže komšija sa osmijehom i dodaje:

- Ali svaka joj čast kada kaže: "Nisam ja iz Sarajeva" nego tačno odakle je kaže i završena priča, nema foliranja. Novac mijenja ljude ali eto vidiš nju nije promijenio. A znaš koliko to znači.


Tokom devedesetih, brojne porodice izgubile su nekog svog. Kada se taj mračni period pomene u ovom kraju, mnogima se pojave suze u očima:
- Nije ona to ni osjetila, ona je bila mala. Mama joj je radila tamo, morala je da nosi hranu, dijelila je vojsci hranu, dođe ovde, malo je dijete bilo. Imala je dedu, deda je pazio. Imala je i tetku, jednu Joku, ona je pazila, eto. Odrasla je kao i sva djeca, niko to nije vjerovao da će ona sad da postane, da će da pjeva, ali eto, ispostavilo se dijete je uspjelo - kaže ponosno Majin rođak.

BONUS VIDEO: