U razgovoru sa poznatim pjevačem iz Srbije pričali smo o njegovoj dugogodišnjoj karijeri, učešću u rijaliti programu "Zvezde Granda", kako je biti otac u šezdesetim godinama, te kakve ga uspomene vežu za grad na Vrbasu, ali i kakvu atmosferu očekuje u "najluđoj" noći.

Dolazite za Novu godinu u Banjaluku, kakvu atmosferu očekujete?

Očekujem odličnu atmosferu jer znam da je generalno Bosna i Hercegovina, a naročito Banjaluka, na prvom mjestu, pa poslije tog Bijeljina i Prijedor, gradovi koji poštuju i cijene priču u koja se zove “dobar i pravi rock'n'roll”. Isto tako, kad se pomene Banjaluka, ne mogu da ne pomenem da sam krajem januara, početkom februara 2020. godine, bio zajedno sa Ivanom Peters na Balkan Music Awards- u. Tada smo ,pored gomile bendova iz Hrvatske i iz BiH, dobili nagradu kao najbolji ženski i najbolji muški rock'n'roll vokal. Poslije toga sam odmah zaglavio koronu, jedva preživio, ali ponovo sam se u jako kratkom vremenskom intervalu vratio na stare staze. Tako da to što ću sada Novu godinu raditi u Banjaluci stvarno mi pravi divan osjećaj.

Kakve Vas uspomene vežu za grad na Vrbasu?

U Banjaluci imam poznanstva sa gomilom ljudi koji su izuzetni. Inače, kad sam u ovom gradu volim da odem u Hotel "Bosna",te u "Getsby", zato što mi je tu klopa super, a 500 metara dalje, kad se krene ka Kastelu, s lijeve strane se nalazi poslastičarnica koju obiđem obavezno, pošto ne jedem ispod 15 kugli sladoleta. Tako da mi je to divna varijanta.

Naravno, vežu me i druge veoma lijepe uspomene. U Banjaluci sam nastupao i na Motofestu. To je bio jako brutalan koncert. Znam samo da su ovi koji su nastupali iza nas bili nesrećni jer je publika poslije našeg nastupa krenula da se razilazi. Naravno, ima tu i nekih par zgodnih djevojaka koje su bile u mom životu.

Dalje, sa "Generacijom 5" svirao sam kod Boske 2000. ili 2001. godine. To je tad bio brutalan koncert. Imao sam imao temperaturu 39.5. Tog se dobro sjećam, bio sam bolestan kao pas. Ali ono što je najvažnije, to publika nije nijednog trenutka osjetila.

Ovaj put nas je zvao Draško Stanivuković. Beskrajno se radujem. Mlađeg gradonačelnika u životu nisam upoznao, niti znam da postoji. Iskreno. On mi je onako, kako bih rekao, na osnovu kratkog upoznavanja jedan izuzetno vedar, nasmijan baja, koji jako dobro zna šta radi.

Otkud roker u "Zvezdama Granda"?

Roker u "Zvezdama Granda" otuda što sam shvatio da ne postoji nijedna emisija na Balkanu koja rock tretira u “prime time”. Tako da sam ja zapravo shvatio da je to moja idealna šansa u okviru jednog šou programa koji je prije svega zasnovan na muzici naroda i narodnosti na Balkanu.

Shvatio sam da je to idealna šansa da uđem i da kroz moj rad sa kandidatima dođem u situaciju da pjevaju opjesme od Olivera Dragojevića, Tife, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Davora Gobca, YU Grupe, Van Goga i tako dalje... do nekih kao što je Tina Vukov, Aleksandra Radović, Ivana Peters, Viktorija, kao što je Tanja iz Oktobra 1864 i tako dalje. Mislim da je ubodeno u metu. Naravno da ne bih bio “mali od palube” imao sam vrlo uspješne priče i kad su u pitanju ljudi koji pjevaju narodnu muziku, pa sam pokazao da kao roker umijem da objasnim ljudima i šta je triler i šta je energija koja je potrebna i za tu vrstu muzike. Sve emisije koje imaju rokerski sadržaj idu u kasnijim večernjim satima, ovako se u udarnom treminu može čuti dio takvog žanra.

Ko je od kandidata ostavio najjači utisak na Vas?

Džejla Ramović, zato što je - princeza. Zato što je neponovljiv vokal i zato što je to nešto fantastično. Ona je predodređena da bude zvijezda.

Da li se slažete sa izjavom da se “kroz Bosnu ne pjeva”?

Slažem se, ako se uzme u obzir da se “kroz Makedoniju ne pjeva i ne igra, a da se kroz Srbiju ne pjeva, ne igra i ne svira”. Da vam kažem jednu stvar, Bosna kao takva je mjesto koje je ozbiljna disciplina i ti klinci su nevjerovatni. Generalno, mlade generacije su nevjerovatno osvježenje.

Doskora su ljudi govorili, imam dovoljno godina da tog mogu da se sjetim i da pričam, da su Crnogorci nacija kojima je kako se to u žargonu kaže “slon p*dno u uvo”. Međutim, onda se pojavi Vlado Georgijev ili Sergej Ćetković… i tako dalje i tako dalje... koji, ne da pobiju to, nego dokažu zapravo da je Crna Gora itekako kvalitetna.

Imate grupu "Makadam", njihova "Balerina" je vanvremenski hit. Sada imate Kovačevića koji je isto bio fantastičan.

Bosna, Crna Gora, Srbija, Makedonija Hrvatska ili Slovenija su na izvoru svega kvalitetnog, tako da u posljednje vrijeme imamo mnogo talentovanih ljudi i iz Crne Gore.

Ja ću samo pomenuti Milana Bukilića, mog kandidata koji je bio u finalu prije dvije godine, a koji je bio brilijantan, ako ne i najbolji pjevač. Moram da kažem da sam imao  i jednog Hanada Džehverovića koji je jedva dolazio do četvrt finala, a sa mnom je ušao u finale, briljirao zajedno sa Isakom Šabanovićem koji je Crnogorac i napravio duel za pamćnje. To je najgledaniji duel ikada u "Zvezdama Granda". Živim za to da tim klincima otvorim vrata jer smatram da mentori koji su meni stavili krst na leđa, da taj krst moram da nosim vrlo ponosno i da sa tim klincima nesebično dijelim svoje znanje i svoje vrijeme.

Da li je rok umro na ovim prostorima?

On nije umro nego je stvar u tome što rok ne dobija termine koji bi bili afirmativni za tu vrstu muzike. Isto tako, moram da kažem da su se u rock n rollu počele pojavljivati  čudne stvari. Govorim za ove moje iz Srbije da jedni drugima kopaju jame da bi sapleli svog kolegu kome se smiju u lice. To sam na svojoj koži najbolje osjetio naročito kada je moj bivši bend u pitanju, govorim o Generaciji 5. Znate u čemu je "gwint" ne smiješ da dozvoliš da ostariš, to je ono što su rokeri sebi dozvolili na Balkanu pod broj jedan. Govorim kao neko ko ima 60 godina. Druga stvar, moraš da budeš u formi, kako pjevačkoj tako i fizičkoj. Treća stvar, sujetni su oni ljudi koji nisu sigurni u sebe. Onda kada se ispred njih pojavi neko koje je posvećen tome, bez obzira na godine, gledaju da ga sapletu. Jako mi je tužno što ti neki matori rokeri, za razliku od mene koji sam čini mi se jedan jedini, ne žele da pomognu mladim ljudima i ne pružaju nikakav "support" mladim ljudima, mladim bendovima i mladim pjevačima.

Potpuno sam različit, naprotiv, baš suprotne stvari radim. Ti mladi ljudi moraju da znaju da je zanat majka svega. Ne možeš polovično da sviraš gitaru ili polovično da sviraš bubanj ili polovično da sviraš bas ili pjevaš. Izdvojićeš se ukoliko budeš bio iznad prosjeka.

Razlike u stvaranju muzike nekada i sada?

Pa, nekad je muzika bila, kako bih rekao, analogna stvar. Kada kažem analogna, onda ne mislim samo na aparaturu, nego mislim na ono u prenesenom značenju. A danas je muzika postala digitalija. Danas se ljudi muzikom ne bave na način na koji se to nekada radilo. Sve se radi na brzinu, sve se radi putem fajlova. Polako izumiru svirači. To je prestalo sve manje da se cijeni, pošto putem kompjutera svako može da odsvira gitaru, svako može da odsvira bubanj, svako može da odsvira bas. Međutim, itekako se osjeća da to nije to. Razlika između živog zvuka i tog zvuka koji dolazi iz kompjutera, ono što imitira, na primjer imitira duvače ili imitira bubanj ili imitira gitaru. To nikada ne može da ima dušu na onaj način na koji to ima numera koju opslužuju ozbiljne zanatlije i ozbiljni umjetnici.

Kako je biti tata sa 60. godina?

Ja kada sam napunio 60 godina uklučio sam kameru i rekao kćerki "dobro, hoćeš ti meni da čestitaš moj rođendan". Rekla je "jao tata, sretan ti rođendan. Koliko si tata godina napunio", ja kažem 60. Onda ona stala onako napravila pauzi i rekla "jao tata, sretan ti rođendan. Pa čekaj, znači, ti si meni sada i deda i tata". Klinci su surovo iskreni i ja sam se smijao kao lud, jer je najiskrenije iz dubine duše rekla, ali u stvari to je jedna beskrajno notorna činjenica koja nama matorima samo može da izazove smijeh.

Staša je neko koji je veoma talentovan kad je muzika u pitanju, ima apsolutan sluh i na klaviru je najbolja u svojoj generaciji. Vrlo sam surov prema njoj kada je u pitanju muzika, ništa manje nego što sam prema svojim kandidatima u ovom takmičenju. Mislim da sam prema njoj suroviji nego prema bilo kome, jer svjestan sam da ako ne bude među prva tri, da praktično u ovom poslu neće imati šta da traži, još ako bude bila zgodna, Bogu hvala, na majku... Onda će biti predmet predatora i hijena u ovom poslu, a to ne želim da joj se desi. Ili će biti među prva tri ili je neće biti u muzici.

Šta u 2025. godini možemo očekivati od Vas i koje su Vaše novogodišnje želje?

Novi album će izaći, odnosno reizdanje albuma “Da se ne zaboravi”, koje će biti obogaćeno. Gdje ćemo tretirati obrade onih velikana za koje mi smatramo da su izuzetni i da su vaspitavali generacije i generacije svojim stihovima i svojim pjesmama.

Prije svega imam želju da mi porodica bude zdrava. Ne želim reći da hoću da budem mulitmilijarder, mislim da su to nemoguće stvari, ali da budem dovoljno stabilan sa svojom porodicom da nam ništa ne fali, da nam one normalne stvari budu dostupne. Mislim da kroz rad sa bendom, čiji sam član, i kroz rad na sebi definitivno mogu to da ostvarim. Naravno želim sljedeće godine da mogu svom djetetu da kupim stan. Dok su se drugi bavili ovim poslom i dok su sklanjali sa strane ja sam bio neko ko se zezao od ujutra do uveče i trošio pare kao lud. E, kada sam dobio dijete onda su se malo posložile neke stvari. Ali dok god si zdrav i vodiš računa o svom zdravlju nikada nije kasno, samo mi je važno da me grlo služi za sve ostalo problem ne postoji.

Kako vodite računa o sebi?

Čovjek sam koji nikad nije pio jer jednostavno to mi ne prija, prezirem alkoholičare. Druga stvar, ne drogiram se, prezirem narkomane, a još više prezirem dilere. Ne pušim i smatram da je cigara najgora moguća droga, odnosno najgora moguća zavisnost koja je legalizovana.

Vodim računa i o tome kada spavam, kada ustajem i naravno teretana je nešto što je u opisu mog radnog mjesta i to je nešto što vrlo ozbiljno radim. Prezirem zimu, ne volim snijeg da vidim i na razglednici. Kada je sunce i kada je vrućina onda je meni sve na broju, fali mi strahovito bicikl koji volim da vozim. Inače da kažem, imam drugara u Banjaluci koji je ja mislim sada predsjednik Biciklističkog saveza koji mi je poklonio jednom prilikom pravi trkački bicikl, pošto sam bio prije par godina promoter trke Beograd-Banjaluka.

Eto još jedne veze sa Banjalukom. Takva mu je vrijednost kao da mi neko ko je direktor automobilske industrije poklonio automobil. Bicikl je nešto kao moj fetiš kada dođe ljeto.

BONUS VIDEO