Glumac Žarko Laušević je pucao, ubijeni su Dragor Pejović (20) i Radovan Vučinić (19), a ranjen Andrija Kažić,

Laušević je nemili događaj opisao u knjizi "Godina prođe, dan nikad".

"Te večeri odlučili smo da, pre nego što odemo na spavanje u sestrin stan, nešto pojedemo i popijemo po pivo. Svratili smo u kafić gde sam, kada smo naručili jelo, pitao konobaricu - Kakva je ovo galama? Čula se neka buka. Mladić koji je sedeo na zidiću kafića upitao je - Šta je bilo, momak? Kazao sam - Ništa, sve je u redu", objašnjava on.

"Ovakav dijalog je ponovljen drugi, pa treći put. Nisam učinio ništa što bi moglo da isprovocira svađu. Prišao je još jedan momak i ja sam udaren. Guran sam, vučen, udaran… Za trenutak sam izgubio svijest. Sve se, procjenjujem, zbilo za najviše pola minuta. Sećam se samo delova događaja, jer mi je u glavi bilo sve pomiješano.


Osjećao sam da mi se torba koju sam u posljednje vrijeme uvijek nosio preko ramena i u kojoj je bio pištolj - otima. Uspio sam da izvučem oružje, repetiram, ali napad nije prestao. Pucao sam ne znam koliko puta. Imao sam užasno osjećanje straha.

Vidim zatim da moj brat leži na dva metra od mene i iznad njega onaj drugi momak koji ga bez prestanka udara nečim u glavu. Imao sam utisak da mu uzima život i pucao sam bez razmišljanja", opisao je Laušević kobni događaj.

Laušević je, poslije više izrečenih presuda koje su ukidane pred Vrhovnim sudom Crne Gore, 2001. godine pravosnažno osuđen na maksimalnu kaznu zatvora od 13 godina, zbog prekoračenja nužne odbrane u obračunu.

Pomilovao ga je predsjednik Srbije Boris Tadić 2011. godine, na osnovu bilateralnog sporazuma između Srbije i Crne Gore koji predviđa da osuđeni izdržava kaznu u zemlji čiji je državljanin.