Vijest o njegovoj smrti rastužila je milione obožavalaca širom svijeta, ali i pokrenula brojna pitanja, jer su i ljekari i naučnici godinama tvrdili da ovaj čovjek ne bi trebalo da je živ ni do pedesete.

Iako se Ozi Ozborn godinama borio sa Parkinsonovom bolešću, prolazio kroz brojne operacije i često bio u pratnji ljekara, do samog kraja nije gubio svoj prepoznatljivi crni humor ni energiju.

Samo nekoliko nedjelja prije smrti, Ozi Ozborn je održao oproštajni koncert, na kom su se fanovi opraštali ne samo od jednog umjetnika, već od čitave jedne epohe.

„Već sam skoro umro, do đavola“, rekao je Ozi u jednom od svojih posljednjih intervjua, naravno, s osmijehom i ironijom.

Čovjek koji je prkosio medicini


Njegov život bio je sve samo ne umjeren: alkohol, droge, incidenti na turnejama, porodični problemi, skandali. Sve ono što bi ljekari nazvali „visokim faktorima rizika“, Ozi je nosio kao ordenje. I pored svega, bio je aktivan, duhovit i potpuno bistar do kraja života.

Zato su još 2010. godine genetičari iz kompanije Knome Inc. riješili da otkriju šta se to krije u njegovoj DNK. I ono što su pronašli bilo je spektakularno.

Kako je objasnila profesorka Olga Tkačeva, direktorka ruskog Gerontološkog centra, Ozi je bio medicinski fenomen. Njegov genetski kod sadržavao je rijetke mutacije koje su mu omogućavale da preživi ono što bi druge ljude ubilo.

Jedna od njih je mutacija gena ADH4, koja mu je davala šest puta veću sklonost ka alkoholu. To objašnjava njegovu zavisnost, ali i čudesnu sposobnost da se izbori sa posljedicama.

Takođe je imao usporen metabolizam kofeina, što znači da su energetska pića i drugi stimulansi na njega djelovali duže i jače.

U njegovom genetskom zapisu otkrivena je i mutacija TTN, koja se vezuje za otpornost na zvučne nadražaje, što može objasniti zašto su mu glasna muzika i turneje godinama prijale. Isti gen je, nažalost, mogao biti povezan i sa pojavom tremora karakterističnog za Parkinsonovu bolest.

Osim toga, u Ozijevoj DNK pronađen je trag neandertalskog porijekla, što, kako je rekla Tkačeva, „dodaje još jednu nijansu mitu o posljednjem divljem rokeru“.

Hitna pomoć došla helikopterom


Od članova porodice, prva se oglasila njegova kćerka Keli Ozborn, koja je u svom blogu napisala:
„Tužna sam. Izgubila sam najboljeg prijatelja kog sam ikada imala.“

Dan prije smrti objavila je video: Ozi, sa slušalicama na ušima, nešto radi na tabletu, dok unuk sjedi pored njega. Ozi se u jednom trenutku okrene kameri i veselo kaže „Dobro jutro“. Djelovao je spokojno. Niko nije slutio da mu je to posljednji dan.

Insajderi su otkrili da je borba za njegov život trajala dva sata. Hitna pomoć je stigla helikopterom, a supruga Šeron molila je ljekare da ne odustaju.

„To je bila prava borba. Šeron je doslovno plakala i molila: ‘Molim vas, ne odustajte’“, rekao je izvor blizak porodici.

Komšije iz engleskog sela Džordans bile su uznemirene. Jedan od mještana izjavio je da je vidio helikopter kako slijeće pored kuće Ozborna i odmah znao da se nešto ozbiljno dešava.

Mještanka po imenu Džejn izjavila je da je Ozi bio „čudan ali drag čovjek“, koji je, iako svjetska zvijezda, ostao dio lokalne zajednice.

„Nedostajaće nam. Svi smo znali za njegove zdravstvene probleme, ali nismo očekivali da će otići baš sada“, rekla je.

Posljednji roker i vječiti buntovnik


Ozi se nikada nije plašio smrti. Naprotiv, rugao joj se. Pravila je izvrtao, slabosti pretvarao u šale, a životne padove pretvarao u legende.
„Znam šta će pisati na mom nadgrobnom spomeniku“, rekao je u šali. „Ozi Ozborn, rođen 1948. Umro – ko zna kad. Odgrizao glavu slijepom mišu.“

Taj momenat s početka 80-ih, kada je na bini stvarno odgrizao glavu životinji (i kasnije tvrdio da nije znao da je prava), postao je metafora cijele njegove karijere. Bio je ekstreman, neukrotiv, kontroverzan, ali prije svega autentičan.

Nije bio idealan muž. Nije bio ni najstabilniji otac. Ali je volio svoju porodicu i nikada nije bježao od svojih grešaka. I možda ga je baš ta iskrenost učinila besmrtnim, piše Žena Blic.