Gostujući u emisiji „Iz profila“ kod Vesne Milanović, Vesna Đogani se prisetila trenutaka iz djetinjstva koji su je obilježili i oblikovali. Govorila je iskreno o svojim prvim koracima ka svijetu plesa – svijetu koji joj je pružio utočište kad ništa drugo nije.

U vrijeme kada su druga djeca imala stabilne domove i vannastavne aktivnosti, Vesna je odrastala na ulici pjevajući, igrajući i sanjajući.

Iako je prvi susret sa baletom bio bolan, obilježen diskriminacijom i sramom zbog siromaštva, ljubav prema pokretu nije jenjavala

– U to vrijeme sva djeca su imala neke aktivnosti. Ja sam dane provodila napolju na ulici i voljela sam da igram i da pjevam, pa me je mama upisala u Kulturni centar za ples i pokret na moderan balet i tu sam imala diskriminaciju– prisjetila se Vesna.

Kao dijete koje je odrastalo u teškim uslovima i sa jednim roditeljem- majkom koja je po cijeli dan radila, o njoj nije imao ko da brine.

– Bila sam trćava, bila sam stalno prljava, sa masnom kosom, sa masnom garderobom i mnogo sam smrdila. Ta žena koja je radila sjećam se kada nešto kaže mene pipne i kaže: „Da ne budete ovako masni“. To su sve neke traume, svi su ostali bili čisti. Vodila nas je na neka putovanja i prva stvar koju kaže je: „Vesna ide na pranje“. Mama nije stizala te stvari– ispričala je pjevačica i dodala:

– Nije ih bilo briga. To govori o njoj. To može da se kaže drugačije. Ja kao majka i neko ko je radio u plesnoj školi, znam da može da se skrene pažnja na drugačiji način.

Podsjećamo, Vesna se slomila pred kamerama kada je govorila o svom djetinjstvu i odrastanju u siromaštvu.

Odrastanje sa majkom u teškim uslovima obilježio je tragičan trenutak kada je socijalna služba odvela.

– Nije bila njena odluka da me ostavi. Ona nije imala gdje da živi. Živjela je u nekom malom sobičku, bila je podstanar. Nije imala uslove i mene je socijalna služba uzela i odvela. Neko je bio prijavio. Iz tog perioda se sećam da sam bila u Zvečanskoj i noćima plakala, ona je mene uzela u nekom trenutku. Bila sam neko vrijeme tamo– kroz suze se sjećala pjevačica.

U tim danima tuge, spas su joj pružili kumovi uz koje je Vesna pronašla prvi osjećaj topline i pripadanja.

– Ona je na poslu upoznala moje kumove, bračni par iz Hrvatske kojima se požalila i koji su mene izveli iz Zvečanske. Ja sam kod njih bila do 7. godine, mama je dolazila i odlazila, ali sam živjela kod njih. Oni su mene krstili– ispričala je Đoganijeva.