„VOLIM PRIRODU, ISKRENE LJUDE, TIŠINU I KIŠU“ Goran Karan oduševljen energijom u Visokom, prisjetio se radne akcije u BiH prije Olimpijade
Goran Karan važi za jednog od najistaknutijih hrvatskih vokala. Početkom 80-ih ulazi u muzičke vode u grupama “Epicentar”, “Deveti krug”, “Zippo” i “Big Blue”, a početkom 1997. godine počinje da gradi solo karijeru.
Dvije godine poslije objavljuje svoj prvi solo album naziva “Kao da te ne volim”. Idućih godina niže brojne uspjehe, a s pjesmom “Kad zaspu anđeli” predstavlja Hrvatsku na Evroviziji i osvaja deveto mjesto.
Godinama poslije i pjesmama „Ostani“, „Lipa si lipa“, „Vagabundo“, koje postaju evergrin, Karan postaje simbol za kvalitetno i jedinstveno na muzičkoj sceni.
Priliku za razgovor i ugodno druženje novinaru su dobili prošle sedmice na otvorenju teniskih terena u Visokom u parku „Ravne 2“, gdje je ujedno predstavio i svoju novu pjesmu „My Legacy is love“ (Moja ostavština je ljubav).
Vrlo opušten, šarmantan, i elokventan, Goran za „Azru“ govori o novoj pjesmi, dugogodišnjoj karijeri i iskustvima na sceni, a priznao nam je i koliko mu prija svaki dolazak u BiH.
Nije prvi put da ste boravili u Visokom. Kakav je bio osjećaj stati pred tako veliki broj ljudi u prekrasnom ambijentu parka „Ravne 2“ s posebnom energijom i posebnim povodom?
– Moram reći da sam sretan i zadovoljan što sam imao sreću u životu upoznati dr. Semira i Sabinu Osmanagić. Mislim da je cijela situacija koja se ovdje dogodila malo svjetsko čudo. Pogotovo u ovom vremenu gdje se sve polarizira, ovdje je jedna gravitacija dobre volje. Ljudi su dodatno uljepšali ovu krasnu prirodu. Svaki put kada dođem vidim da je ta dobra namjera oplodila još nešto. A, ono što mi je najbitnije jeste da to nije samo sebi svrha, nego da su ljudi koji dolaze ovdje sve šireg srca. Nije Bosni toga nikad manjkalo. Svi govore kako se nema i ne može, a ovo je jedan prekrasan primjer kako se može.
Šta ste Vi osjetili kada ste prvi put kročili tu? Ima li zaista nešto posebno u tom prostoru?
– Odlično. Upoznao sam se sa Semirom na Braču. Kada se pružila prilika da dođem ovdje, posjetio sam tunele, ali i i Zavidoviće i Kamene kugle. Na kraju, sam Semir s tim šeširom kada ga vidiš, na neki način za sve nas ispunjava te dječačke snove, o istraživanju i otkrivanju svijeta. Od prvog trenutka je nešto tu lijepo. Ja nisam stručnjak za istoriju, medicinu, oblasti gdje postoji veliki broj eksperata. Ono čime se se ja bavim je druga priča, a to je priučeni muzički kardiolog (smijeh), tako da mi to dobro dođe da se poravnamo. To nam dobro dođe i da se zbližimo. Tu smo svi nekako na ti i vrlo je opušteno, ali taman onoliko koliko treba biti.
Jeste li inače zaljubljenik u prirodu? Provodite li radije vrijeme u ruralnim nego u gradskim predjelima? Šta Vas opušta?
– Volim prirodu, iskrene ljude, tišinu, ali i kišu. Zbog toga je meni drago doći u ovaj park. Ja nisam umjetnik, ja sam prirodnik. A, u slobodno vrijeme najviše volim otići na more s ekipom.
Volite li doći u BiH? Prija li Vam ovo podneblje?
– Volim doći u Bosnu, odličan izraz. Jer, obično me ljudi pitaju volim li ići u Sarajevo. Ne volim ići, duga je cesta, ali volim doći.
Šta biste još izdvojili u BiH, a da Vam se posebno dopada?
– Ja sam nekada davno bio tu na radnoj akciji, prije Olimpijade. Svuda sam bio i svugdje mi je drago otići, ali ovaj park je tako neformalno mjesto da je to divota.