Najnoviji slučaj iz banjalučke Osnovne škole „Borisav Stanković“, koji se dogodio protekle sedmice 2026., potvrdio je najstrašniji trend današnjice.

Učenica devetog razreda fizički je napala djevojčicu iz drugog odjeljenja, dok je čitava grupa vršnjaka incident posmatrala kroz objektive mobilnih telefona.

Ovaj banjalučki scenario, nažalost, samo je najsvježiji ožiljak na mapi vršnjačkog nasilja koja se tokom protekle godine u BiH ispisivala krvlju i traumama, od Mrkonjić Grada do Mostara.

Mrkonjić Grad: Kaiševi i radijatori kao „vaspitna mjera“

Svega tri mjeseca ranije, u OŠ „Ivan Goran Kovačić“, roditelji su iznijeli optužbe od kojih zastaje dah. Prema njihovim tvrdnjama, djeca su u školskim toaletima i svlačionicama vezivana za radijatore i tučena kaiševima. Višemjesečna tortura završila je neopozivom ostavkom direktorice Suzane Milić, koja se povukla pod pritiskom javnosti. Ombudsman za djecu Gordana Rajić jasno je ukazala da stručnjaci su morali primijetiti uplakanu djecu. Škola je, u ovom slučaju, pala na najvažnijem ispitu... ispitu bezbjednosti.

Mostar: Zbog nasilja bojkotovana nastava

U isto vrijeme, roditelji u mostarskoj OŠ „Antuna Branka Šimića“ su se opredijelili za radikalne mjere. Kolektivnim bojkotom nastave poručili su da sistem ne funkcioniše. Razlog? Ministarstvo prosvjete HNK poništilo je odluku o premještaju učenika koji je godinama maltretirao cijelo odjeljenje. Roditelji su odbili da šalju djecu u razred sa napadačem, pokazujući da birokratija često štiti proceduru, a ne žrtvu.

Tešanj: Dječaku pukao čir nakon premlaćivanja

Najteži fizički epilog zabilježen je u Tešnju, u OŠ „Huso Hodžić“. Sedmogodišnji dječak završio je na hitnoj operaciji nakon što su ga pretukli vršnjaci. Zbog ekstremnog stresa i proživljene traume, djetetu je pukao čir, a ljekari su se borili za njegov život. Iako je Tužilaštvo ZDK potvrdilo da su tri maloljetnika počinila krivično djelo teške tjelesne povrede, pravda je ostala nijema i počinioci su okarakterisani premladi za krivični progon.

Mostar i Kalesija: Aplauz za brutalnost nad vršnjacima

Proljeće prošle godine donijelo je talas uznemirujućih snimaka. Na mostarskoj „Staklenoj banci“ i u dvorištu škole u Kalesiji, maloljetnici su brutalno prebijani dok je „publika“ sa telefonima u rukama navijala. Baš kao i u najnovijem banjalučkom slučaju, nasilje je postalo sadržaj za društvene mreže, a žrtve su ostavljene da svoje rane vidju pred očima cijele države.

Zašto djeca snimaju umjesto da pomognu?

Povežemo li ove tačke od marta 2026. unazad, dobijamo jezivu hroniku sistema. Dok se nadležni kriju iza dopisa i „poštovanja protokola“, djeca u BiH uče najsuroviju lekciju da u školskom dvorištu jači ne tuče samo rukama, već i kamerom, a da pomoć često ne dolazi ni od onih koji bi po zakonu morali da ih čuvaju.

"Škola mora biti sigurno mjesto za svako dijete, a ne prostor u kojem se nasilje prikriva zarad očuvanja privida reda. Ignorisanje problema ne znači njegovo rješavanje, naprotiv, to šalje poruku da je nasilje prihvatljivo. Neophodno je jasno uspostaviti odgovornost, dosljedno primjenjivati mjere i uključiti roditelje, institucije i stručne službe u rješavanje svakog slučaja. Samo otvorenim pristupom i nultom tolerancijom prema nasilju možemo zaštititi djecu i vratiti povjerenje u obrazovni sistem. Direktor škole ima pogrešan pristup koji se ogleda u prijedlogu da se oduzmu mobilni telefoni. Ukoliko oduzmemo telefone nasilje neće nestati, nestaće samo dokaz o počinjenom nasilju", naveo je Francuz za Aloonline.

Master psihologije i psihoterapeut savjetovališta Centra modernih znanja, Dajana Budiša, kaže da su djeca koja snimaju nasilje umjesto da pomognu često pod uticajem tzv. efekta posmatrača, odnosno što više svjedoka ima manja je vjerovatnoća da će pojedinac reagovati, jer se odgovornost prebacuje na druge.
 
"U senzitivnim tinejžerskim godinama u kojima su djeca sa spornog snimka vrlo je izražen strah od isključivanja iz grupe i potreba za prihvatanjem vršnjaka, pa djeca radije ostaju pasivna ili čak snimaju kako bi stekli socijalni status. Tačnije, snimanje i objavljivanje ovakvog sadržaja na društvenim mrežama obično donosi preglede, a pregledi pojačavaju njihov socijalni status i „popularnost“ u vršnjačkoj grupi. Ne treba zanemariti ni to da djeca često ne znaju kako bezbjedno da reaguju i traže pomoć, a da sami ne postanu meta, te ostaju pasivni posmatrač", zaključila je Budiša za naš portal.