Direktor škole, Miladin Savić, naveo je za Aloonline da su odmah preduzete sve propisane mjere i obaviještene nadležne institucije.

„Održana je sjednica, đaci se pojedinačno ispituju, pozvani su roditelji, a učenici su izrečene odgovarajuće mjere. Takođe, obaviještena je policija i Centar za socijalni rad“, rekao je Savić.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske potvrđeno nam je da je slučaj prijavljen i da je u toku postupanje nadležnih.

Sistem mora reagovati na vrijeme

Ombudsman za djecu, Gordana Rajić, naglašava da je riječ o ozbiljnom obliku vršnjačkog nasilja koji zahtijeva hitnu i odgovornu reakciju svih uključenih.

"Posebno zabrinjava činjenica da su druga djeca snimala nasilje i sprječavala da odrasli reaguju, što ukazuje na potrebu dodatnog rada sa učenicima na razumijevanju posljedica nasilja, ali i na razvijanju empatije i odgovornosti", kaže Rajićeva.

Dodaje da škola ima obavezu da odmah preduzme mjere u skladu sa propisima, da zaštiti dijete koje je pretrpjelo nasilje, pruži podršku, ali i da reaguje prema djetetu koje je izvršilo nasilje kroz vaspitno-disciplinske mjere i stručni rad.

"Istovremeno, važno je uključiti roditelje, kao i stručne službe, kako bi se sagledali uzroci ovakvog ponašanja i spriječilo njegovo ponavljanje. Ovakvi slučajevi ukazuju da prevencija nasilja mora biti kontinuirana, a ne samo reakcija kada se nasilje već desi. Djecu je potrebno učiti da nasilje ne posmatraju kao 'zabavu', već kao ozbiljan problem za koji svi snose odgovornost", zaključuje sagovornica za Aloonline. 

Nasilje ne smije biti norma

Sociolog Vedran Francuz kaže da vršnjačko nasilje u banjalučkim školama postaje pravilo, a ne izuzetak. Dodaje da je još opasnije što se dio školskih rukovodstava ponaša kao da je njihov zadatak da probleme sakriju, a ne da ih riješe.

"Zatvaranje očiju pred nasiljem nije neutralan čin, to je saučesništvo. Svaki put kada se incident 'stiša' bez posljedica, šalje se jasna poruka nasilnicima da mogu nastaviti, a žrtvama da su same. Vrijeme je za nultu toleranciju, jasne sankcije i punu odgovornost svih u lancu - od škole do nadležnih institucija. Djeca nisu statistika i ne smiju biti kolateral sistema koji više brine o reputaciji nego o njihovoj bezbjednosti", kazao je Francuz.

Dodaje da posebno zabrinjava praksa da se pojedini incidenti pokušavaju zadržati u uskom krugu, bez transparentnosti i bez adekvatnih sankcija prema počiniocima.

"Škola mora biti sigurno mjesto za svako dijete, a ne prostor u kojem se nasilje prikriva zarad očuvanja privida reda. Ignorisanje problema ne znači njegovo rješavanje, naprotiv, to šalje poruku da je nasilje prihvatljivo. Neophodno je jasno uspostaviti odgovornost, dosljedno primjenjivati mjere i uključiti roditelje, institucije i stručne službe u rješavanje svakog slučaja. Samo otvorenim pristupom i nultom tolerancijom prema nasilju možemo zaštititi djecu i vratiti povjerenje u obrazovni sistem. Direktor škole ima pogrešan pristup koji se ogleda u prijedlogu da se oduzmu mobilni telefoni. Ukoliko oduzmemo telefone nasilje neće nestati, nestaće samo dokaz o počinjenom nasilju", zaključio je Francuz.

Zašto djeca snimaju umjesto da pomognu?

Master psihologije i psihoterapeut savjetovališta Centra modernih znanja, Dajana Budiša, kaže da su djeca koja snimaju nasilje umjesto da pomognu često pod uticajem tzv. efekta posmatrača, odnosno što više svjedoka ima manja je vjerovatnoća da će pojedinac reagovati, jer se odgovornost prebacuje na druge.

"U senzitivnim tinejžerskim godinama u kojima su djeca sa spornog snimka vrlo je izražen strah od isključivanja iz grupe i potreba za prihvatanjem vršnjaka, pa djeca radije ostaju pasivna ili čak snimaju kako bi stekli socijalni status. Tačnije, snimanje i objavljivanje ovakvog sadržaja na društvenim mrežama obično donosi preglede, a pregledi pojačavaju njihov socijalni status i „popularnost“ u vršnjačkoj grupi. Ne treba zanemariti ni to da djeca često ne znaju kako bezbjedno da reaguju i traže pomoć, a da sami ne postanu meta, te ostaju pasivni posmatrač", pojašnjava Budiša.

Posljedice nasilja ostaju dugoročne

Psiholog Tea Džombić upozorava da vršnjačko nasilje nije prolazna faza, već iskustvo koje ostavlja duboke posljedice.

Kako ističe, djeca koja su izložena nasilju često razvijaju anksioznost, povlačenje i osjećaj manje vrijednosti.

„Stručna praksa i istraživanja jasno pokazuju da vršnjačko nasilje nije bezazlena faza odrastanja“, navela je Džombićeva.

Ona dodaje da izostanak reakcije odraslih dodatno produbljuje osjećaj nesigurnosti kod djece i šalje poruku da njihova patnja nije važna.

Odgovornost svih

Sagovornici se slažu da vršnjačko nasilje nije problem jedne škole, već cijelog društva. Bez aktivnog uključivanja roditelja, nastavnika, institucija i same djece, teško je očekivati dugoročne promjene.

Prevencija, edukacija i pravovremena reakcija ključni su kako bi škola ponovo postala sigurno mjesto za svako dijete. U suprotnom, upozoravaju stručnjaci, nasilje će nastaviti da se ponavlja.