Za razliku od klasičnih velikih jezičkih modela koji samo simuliraju izražavanje određenih osjećanja, ovaj novi razvojni sistem elektronski i dinamički emulira funkcionisanje ljudskog endokrinog sistema. Kako navode iz pres-službe univerziteta, svaka fraza koju korisnik uputi robotu prolazi kroz poseban modul koji je procjenjuje i direktno mijenja nivoe digitalnih hormona.

Kako funkcionišu digitalni hormoni u praksi?

Sistem omogućava da se ponašanje virtuelnog sagovornika razvija na osnovu akumuliranog iskustva i načina komunikacije.

"U našem sistemu, ponašanje virtuelnog sagovornika se mijenja na osnovu interakcija i akumuliranog iskustva. Na primer, oštra, netaktična opaska može da iritira jezički model; ponovljeni sukobi će povećati njegovu unutrašnju opreznost, dok će ljudski izraz podrške i dobre volje postepeno vraćati povjerenje modela", objasnio je Roman Olin, rukovodilac projekta i vanredni profesor na Katedri za bezbednost informacionih sistema.

Olin je naglasio da nakon uvrijedljivih riječi obično formalno izvinjenje neće napraviti veliku razliku, čime se simulira autentična dinamika ljudskih odnosa. Emocije se prelamaju kroz govorni obrazac, stepen otvorenosti i spremnost za nastavak kontakta, dajući sistemu prepoznatljive karakterne osobine.

Šira primjena i rad bez interneta

Softverski modul može da se integriše sa bilo kojim postojećim jezičkim modelom ili digitalnim asistentom, a velika prednost je što može da funkcioniše i bez internet konekcije.

Prototip je već uspješno testiran, a naučnici iz Samare najavljuju dalji rad na unaprijeđenju "hormonske pozadine" dodavanjem novih komponenti, s ciljem da se vještačka inteligencija učini što empatičnijom i korisnijom u oblastima gdje su ljudsko razumijevanje i povratne informacije ključni.