Iako se na zvaničnim stranicama kluba njeguje romantična priča o migrantskim počecima, zajedništvu i „teškim, ali časnim počecima“, izostavljanje šireg istorijskog i političkog konteksta čini ovu simboliku posebno problematičnom.
Mitologizovana istorija bez konteksta
Kako stoji na zvaničnom sajtu, klub je osnovan 1953. godine, osam godina od zatvršetka Drugog svjetskog rata i raspada NDH. U narativu o osnivanju kluba, osnivači se predstavljaju kao gotovo herojske figure, „očevi kluba“, upoređeni s nacionalnim velikanima, dok se sam klub opisuje ne samo kao sportska organizacija, već i kao „društvena i kulturna institucija“ nastala uz "blagoslov crkve".
Međutim, u tim opisima u potpunosti izostaje objašnjenje kakvu je to „kulturu“ klub predstavljao i kakve su se ideje unutar nje njegovale. Upravo tu leži ključni problem... NDH simbolika u gru kluba ne može se posmatrati kao neutralni heraldistički element, već kao svjesni izbor identiteta.
Sporni simboli
Kako je ranije za Aloonline potvrdio istoričar Janko Vračar, simboli na grbu kluba nedvosmisleno su povezani sa zloglasnom NDH. NDH nije istorijski neutralna tvorevina, niti njen simbolički repertoar može biti sveden na „nacionalno obilježje“. Riječ je o režimu koji je funkcionisao uz podršku nacističke Njemačke i fašističke Italije, i koji je sprovodio rasne zakone i masovne zločine.
Revizionizam i sport
Dio poslijeratne emigracije nosio je sa sobom ideološke narative koji u novim sredinama nikada nisu ozbijlno preispitani. U takvim zajednicama često dolazi do „zamrzavanja“ istorije. Šta to znači? Naime, simboli i mitovi se prenose bez kritičkog tumačenja, dok se njihovo značenje vremenom ublažava ili svjesno prećutkuje, pto je i očigledno slučaj i sa i sa gorepomenutim klubom.
Međutim, međunarodni kontekst i savremeni standardi ne ostavljaju prostor za opravdavanje ekstremističkih simbola, bez obzira na to da li su oni predstavljeni kao dio „klupske tradicije“.
Listovi iz Australije prije nekoliko godina pisali su o ovoj temi upozoravajući javnost "kako se simboli marionetske države NDH ponosno prmovišu kroz sport u toj državi".
Sport, ima moć da spaja, ali i da produbljuje podjele. Kada klub u svom identitetu nosi obilježja režima koji je simbol masovnog stradanja, tada sport prestaje biti samo sport.
Pitanje koje se nameće nije da li klub ima pravo na sopstvenu istoriju, već da li ima pravo da tu istoriju predstavlja selektivno, bez priznanja njenog mračnog dijela, i da li je prihvatljivo da se simboli jednog zločinačkog režima danas pojavljuju u grbu sportskog kolektiva...
Komentari (0)