Crni petak u Bosni i Hercegovini odavno je prerastao u psihološki i društveni fenomen koji više govori o emocionalnim impulsima nego o stvarnoj potrebi za kupovinom.

Građani Republike Srpske tokom novembra suočavaju se s intenzivnim reklamama, porukama na mobilnim telefonima, bilbordima i online oglasima, što stvara osjećaj pritiska da se učestvuje u „kupovnoj groznici“. Psiholog Tea Džombić objašnjava da impulsivna kupovina nije posljedica realne platežne moći, već psihološki odgovor na stres, nagradu i društveno okruženje.

„Mozak reaguje na kupovinu kao na malu nagradu. Podigne se nivo dopamina i mi na trenutak osjetimo olakšanje, udaljimo se od stresa i dobijemo osjećaj kontrole. Zato ljudi često kupuju i kada to realno ne mogu da priušte“, kaže Džombićeva. Dodaje da se impuls ‘da ipak nešto uzmem’ javlja kao pokušaj da se popuni trenutna emocionalna praznina. U uslovima RS i BiH, gdje potrošačka korpa ne pokriva osnovne mjesečne potrebe, ljudi često kupuju i kada znaju da će to osjetiti na budžetu, jer im kupovina donosi kratkotrajni osjećaj nagrade.

Prema njenim riječima, popusti pokreću mezolimbički dopaminski sistem, centar u mozgu koji reguliše osjećaj nagrade i „pobjede“. „Imamo osjećaj da smo dobili nešto vrijedno po nižoj cijeni, kao da smo pobijedili. To pokreće dopamin, zbog čega se javi snažan osjećaj zadovoljstva“, objašnjava ona. Zbog toga je Crni petak toliko privlačan, iako stvarna ušteda često nije velika koliko se čini.

https://aloonline.ba/vijesti/crni-petak-a-posjeta-jos-crnja-trzni-centri-u-banjaluci-poluprazni-video/

Džombićeva ističe da društvene mreže i digitalne reklame pojačavaju pritisak. „Društvene mreže formiraju norme ponašanja. Kada vidimo tuđe haul videe i popuste, javlja se FOMO — strah da propuštamo priliku. To nas dodatno gura u impulsivnu kupovinu.“ Naglašava da je ovaj efekat posebno izražen u sredinama s nižim primanjima, jer se stiče utisak da se ‘velika prilika’ ne smije propustiti.

Objašnjava i razliku između emocionalne i racionalne kupovine. Emocionalna kupovina nastaje kada je osoba umorna, tužna, ljuta ili želi da se nagradi, pa kupuje ono što joj realno ne treba. „Tada kupujemo ono što nam realno ne treba“, kaže ona. Racionalna kupovina je planirana, zasnovana na poređenju cijena, procjeni kvaliteta i stvarnoj potrebi.

Nakon impulsivne kupovine često se javlja griža savjesti, što psiholog opisuje kao postkupovnu kognitivnu disonancu. „Kada se emocije slegnu, javlja se preispitivanje odluke. Posebno kada vidimo bolje alternative ili shvatimo da proizvod ne ispunjava očekivanja. To stvara psihološku nelagodu — postkupovni ‘mamurluk’“, kaže Džombićeva. Ljudi tada pokušavaju opravdati svoju odluku kako bi umanjili osjećaj nelagode.

Prema riječima Tee Džombić, razumijevanje ovih mehanizama važno je kako bi ljudi naučili da prepoznaju okidače, razlikuju impulsivnu reakciju od realne potrebe i donosili zdravije, racionalnije odluke u periodima kada je potrošački pritisak najjači.