Način ishrane danas se značajno razlikuje od onoga kakav je bio ranije. Tradicionalna kuhinja, zasnovana na svježim i minimalno prerađenim namirnicama, sve češće se zamjenjuje industrijski prerađenom hranom, poput gotovih jela, grickalica, slatkiša i zaslađenih napitaka.

Kako objašnjava nutricionistkinja Biljana Trivić, takva hrana je praktična i dostupna, ali često nutritivno siromašnija, jer sadrži više kalorija, a manje vitamina, minerala i vlakana.

„Nekada je desert bio dio obroka i jeo se povremeno, dok danas mnogi ljudi gotovo stalno imaju neki slatkiš pri ruci – u torbi, na poslu ili na stolu kod kuće. To dovodi do čestog ‘usputnog’ unosa dodatnih kalorija i šećera“, objašnjava Trivićeva za Aloonline.

Nije problem market, već izbor

U prodavnicama se mogu pronaći i vrlo kvalitetne namirnice, ali i proizvodi slabijeg nutritivnog sastava.

„Problem nije sam market, nego izbor koji pravimo. Voće, povrće, riba, jaja, integralne žitarice, mliječni proizvodi i meso i dalje su nutritivno vrijedne namirnice. Međutim, veliki dio ponude čine proizvodi koji sadrže mnogo šećera, soli i zasićenih masti, a malo vlakana i vitamina“, kaže Trivićeva.

Ona dodaje da je jedan od problema savremene ishrane i disbalans masnih kiselina, jer se unosi mnogo omega-6, a relativno malo omega-3 masnih kiselina, koje se nalaze u ribi, orašastim plodovima i sjemenkama.

Koliko je industrijska hrana zastupljena

Industrijski prerađena hrana danas čini veliki dio svakodnevne ishrane.

„U nekim populacijama procjenjuje se da i do 50 odsto dnevnog unosa energije dolazi iz takvih proizvoda. Redovna i prekomjerna konzumacija može povećati rizik od gojaznosti, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti“, upozorava Trivićeva.

Da li treba da brinemo zbog aditiva

Prema njenim riječima, aditivi, konzervansi i pojačivači ukusa koji su dozvoljeni u prehrambenoj industriji prolaze sigurnosne procjene i u dozvoljenim količinama smatraju se bezbjednim.

„Problem nastaje kada je unos takvih proizvoda prevelik i svakodnevan, jer tada ne unosimo samo aditive, nego i veliku količinu soli, šećera i nezdravih masti“, kaže Trivićeva.

Na šta prvo obratiti pažnju na deklaraciji

Jedan od najvažnijih savjeta je da se prilikom kupovine pažljivo čita deklaracija proizvoda.

„Najvažnije je obratiti pažnju na listu sastojaka, nutritivnu tabelu i količinu šećera, soli i masti. Što je lista sastojaka kraća i jednostavnija, proizvod je obično manje prerađen“, objašnjava ona.

Poseban problem je što se šećer na deklaracijama često skriva pod različitim nazivima, kao što su glukozno-fruktozni sirup, fruktoza, dekstroza, maltodekstrin ili invertni šećer.

Koliko šećera zapravo unosimo

U većini populacija unos šećera i soli je značajno veći od preporučenog, upozoravaju stručnjaci.

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), unos slobodnih šećera trebalo bi da bude manji od 10 odsto ukupnog dnevnog energetskog unosa, a za dodatne zdravstvene benefite preporučuje se i smanjenje na manje od pet odsto ukupne energije.

„Za prosječnu odraslu osobu koja unosi oko 2.000 kalorija dnevno, to približno odgovara unosu od do 50 grama šećera dnevno, odnosno idealno oko 25 grama“, navodi.

Radi lakšeg razumijevanja, 25 grama šećera odgovara otprilike pet do šest kašičica, dok 50 grama iznosi oko deset do dvanaest kašičica šećera.

Problem je, kako se ističe, što se ova količina vrlo lako premaši, jer se šećer nalazi u velikom broju industrijski prerađenih proizvoda, posebno u zaslađenim napicima, slatkišima i raznim gotovim proizvodima.

„Lično sam nešto bliža preporukama Američkog udruženja za srce (American Heart Association), koje su još restriktivnije kada je riječ o unosu dodanog šećera. Prema tim smjernicama, preporučeni maksimalni dnevni unos iznosi oko 25 grama dodanog šećera za žene i oko 36 grama za muškarce“, naglasila je naša sagovornica.

U praksi se ove količine često premašuju, što dugoročno može povećati rizik od hipertenzije, gojaznosti i različitih metaboličkih poremećaja.

Kako izgleda zdrava ishrana?

Zdrava ishrana podrazumijeva raznovrsnost, umjerenost i ravnotežu.

To znači da većina obroka treba da sadrži vlakna, izvor proteina, kvalitetne masti i složene ugljene hidrate, dok prednost treba dati nezasićenim mastima iz maslinovog ulja, orašastih plodova, sjemenki i ribe.

„Integralne žitarice se preporučuju ne zato što imaju manje kalorija, nego zato što sadrže više vlakana, vitamina i minerala“, objašnjava ona.

Može li zdrava ishrana biti jeftina?

Prema riječima nutricionistkinje, zdrava ishrana ne mora biti skupa.

„Osnova zdrave prehrane su često vrlo dostupne namirnice: sezonsko voće i povrće, jaja, riba, mahunarke, integralne žitarice, krompir i lokalni mliječni proizvodi. Problem često nije cijena, nego navike i izbor“, kaže Trivićeva.

Najvažniji savjet za promjenu navika

Za kraj, naša sagovornica naglašava da promjene treba uvoditi postepeno.

„Nije potrebno sve promijeniti preko noći. Počnite sa jednostavnim koracima: jedite više povrća i voća, smanjite zaslađene napitke, kuhajte češće kod kuće i čitajte deklaracije. Male promjene koje se dosljedno primjenjuju dugoročno donose najveću korist za zdravlje.“