Rezultati ukazuju na ozbiljan problem u primjeni zakonske zabrane prodaje alkohola maloljetnicima i otvaraju pitanje koliko su djeca i mladi zaista zaštićeni od njegove dostupnosti.
Istraživanje su na terenu sprovodili maloljetni volonteri, uzrasta od 12 do 16 godina, koji su pokušali kupiti alkohol u trgovinama obuhvaćenim istraživanjem. Činjenica da je prodaja zabilježena u 92 odsto slučajeva upozorava da zakonska zabrana sama po sebi nije dovoljna ukoliko se ne poštuje i dosljedno ne kontroliše.
Alkohol dostupan uprkos zakonskoj zabrani
Rezultati istraživanja ukazuju na to da problem nije ograničen na jednu sredinu, već da je zabilježen u trgovinama u različitim gradovima širom BiH. Iako zakon zabranjuje prodaju alkohola maloljetnicima, nalazi pokazuju da ta zabrana u velikom broju ispitanih slučajeva nije predstavljala prepreku za kupovinu.
Iz Centra za edukaciju mladih poručuju da se iza svakog procenta nalazi konkretna situacija u kojoj je maloljetna osoba uspjela kupiti alkohol, uprkos zakonskim ograničenjima.
Naglašavaju da je za stvarnu zaštitu djece i mladih potrebno zajedničko djelovanje institucija, trgovaca, ugostitelja, roditelja, škola, zdravstvenih ustanova, organizacija civilnog društva i šire zajednice. Cilj ne bi trebalo da bude samo postojanje zakonske zabrane, već i stvaranje okruženja u kojem će alkohol biti manje dostupan maloljetnicima.
Alkohol kao društveno prihvaćen obrazac ponašanja
O tome zašto se problem ne može posmatrati isključivo kroz kršenje zakona i kakvu ulogu u zaštiti djece ima društvo, za Aloonline je govorila Maja Savanović Zorić.
"Podatak da je 92 odsto trgovina obuhvaćenih istraživanjem prodalo alkohol maloljetnim osobama otvara mnogo šire pitanje od samog kršenja zakonske zabrane. On nas suočava s tim kakve vrijednosti kao društvo zaista živimo i koliko smo spremni preuzeti odgovornost za zaštitu djece i mladih", kazala je Savanović Zorić.
Prema njenim riječima, alkohol je duboko socijalno prihvaćen, a njegovo konzumiranje često se povezuje s druženjem, proslavama, opuštanjem i pripadanjem određenoj grupi. U takvom okruženju mladi mogu početi doživljavati alkohol kao način dokazivanja zrelosti ili sticanja prihvatanja vršnjaka.
"U nekim situacijama ono postaje i način identifikacije s vršnjačkom grupom, dokaz zrelosti ili sredstvo kojim mladi pokušavaju osigurati prihvatanje i potvrdu drugih. Odbijanje alkohola ponekad se doživljava kao znak nezrelosti ili nepripadanja, što mladima dodatno otežava odupiranje pritisku okoline", objašnjava Savanović Zorić.
Zbog toga, dodaje, prevencija ne može biti usmjerena samo na upozoravanje mladih na štetne posljedice konzumiranja alkohola. Važno je razumjeti i društvene okolnosti koje utiču na njihove odluke, naročito u periodu kada su potreba za prihvatanjem i osjećaj pripadnosti posebno izraženi.
Odgovornost nije samo na roditeljima
Sagovornica ističe da porodica ima važnu ulogu u usvajanju stavova, vrijednosti i obrazaca ponašanja, ali da roditelji ne mogu sami neutralisati sve uticaje kojima su djeca izložena.
"Zato je važno da o ovom problemu ne govorimo isključivo kroz prizmu roditeljske odgovornosti. Porodica jeste važan prostor u kojem djeca usvajaju stavove, vrijednosti i obrasce ponašanja, ali ona ne može sama neutralisati uticaj vršnjaka, društvenih normi, medija i okruženja u kojem je alkohol lako dostupan i široko prihvaćen", kazala je Savanović Zorić.
Kako dodaje, od roditelja se očekuje da razgovaraju s djecom, postavljaju granice i uče ih odgovornosti, ali isti nivo odgovornosti moraju pokazati i oni koji alkohol prodaju, kao i institucije zadužene za sprovođenje zakona.
Zaštita mladih zahtijeva više od upozorenja
Posebno je važno, ističe sagovornica, da mladi razvijaju osjećaj pripadnosti i samopouzdanja bez potrebe da se dokazuju kroz rizična ponašanja. Zbog toga prevencija mora obuhvatiti edukaciju, smanjenje dostupnosti alkohola i dosljednu primjenu zakonskih ograničenja.
„Mladi su u periodu razvoja u kojem su posebno osjetljivi na potrebu za prihvatanjem i pripadanjem. Zbog toga prevencija ne može biti zasnovana samo na upozoravanju na štetne posljedice alkohola. Ona podrazumijeva smanjenje njegove dostupnosti, dosljednu primjenu zakona, edukaciju i stvaranje okruženja u kojem mladi mogu razvijati osjećaj pripadnosti i samopouzdanja bez potrebe da se dokazuju kroz rizična ponašanja“, poručuje ona.
Govoreći o odgovornosti društva, Savanović Zorić upozorava da se od roditelja ne može očekivati da sami zaštite djecu od pojava koje okruženje istovremeno normalizuje i čini dostupnim.
"Zaštita djece zajednička je odgovornost, a zakonska zabrana ima smisla samo ako se dosljedno primjenjuje. Djeca ne bi smjela biti ta koja moraju dokazivati da sistem zaštite ne funkcioniše", zaključila je Savanović Zorić.
Rezultati istraživanja Centra za edukaciju mladih ukazuju na potrebu da se zakonska zabrana prodaje alkohola maloljetnicima pretoči u dosljednu praksu. Zaštita djece i mladih ne može se oslanjati samo na odgovornost porodice, već zahtijeva djelovanje svih koji mogu uticati na dostupnost alkohola i poštovanje zakona.
Komentari (0)