Zamislite da ste dogovorili izlazak sa prijateljima, ali vam u posljednjem trenutku stigne poruka da se susret odgađa. Umjesto razočaranja, osjetite olakšanje jer ćete veče provesti sami.

Iako takva reakcija može djelovati neobično, stručnjaci ističu da je riječ o čestoj pojavi koja ne mora imati nikakve veze sa kvalitetom naših prijateljstava.

Ponekad nam nije potrebno manje ljudi, već više mira

Druženje, čak i sa najbližim osobama, zahtijeva određenu mentalnu i emocionalnu energiju.

Tokom razgovora pratimo sagovornika, razmišljamo o odgovorima, tumačimo njegove reakcije i odlučujemo koliko želimo da podijelimo o sebi.

Iako su takve aktivnosti sastavni dio prijatnih društvenih odnosa, poslije napornog dana mogu predstavljati dodatno opterećenje.

Zato želja za samoćom ne znači nužno izbjegavanje ljudi, već potrebu da određeno vrijeme provedemo bez očekivanja i obaveza.

Psihološkinja Taj-vu Ngujen sa Univerziteta u Ročesteru istraživala je kako kratkotrajna samoća utiče na emocionalno stanje.

Rezultati su pokazali da već 15 minuta provedenih nasamo, bez elektronskih uređaja, može smanjiti intenzitet snažnih emocija i pomoći ljudima da se osjećaju smirenije.

Istraživači su ovu pojavu opisali kao efekat emocionalnog smirivanja.

Nije svaka samoća korisna

Iako vrijeme provedeno nasamo može imati pozitivne efekte, stručnjaci upozoravaju da nije svaka samoća jednako korisna.

U istraživanju koje je tokom 21 dana pratilo 178 odraslih osoba, učesnici su u danima kada su više vremena provodili sami prijavljivali manje stresa i veći osjećaj slobode.

Međutim, istovremeno su češće osjećali usamljenost i manje zadovoljstvo životom.

Pokazalo se da je posebno važno da li osoba sama bira da bude nasamo ili joj je takva situacija nametnuta.

Psihološkinja Virdžinija Tomas razlikuje autentičnu i prividnu samoću.

Autentična samoća podrazumijeva svjesno izdvajanje vremena za odmor, razmišljanje i bavljenje ličnim interesovanjima.

Prividna samoća, sa druge strane, može predstavljati pokušaj izbjegavanja neprijatnih emocija i problema.

U takvim situacijama osoba može provoditi sate sama, koristeći telefon ili društvene mreže, a da se nakon toga ne osjeća odmornije niti zadovoljnije.

Šta se dešava kada nemamo dovoljno vremena za sebe?

Psiholozi upozoravaju da problem može predstavljati i nedostatak samoće.

Psiholog Robert Koplan koristi izraz „aloneliness“ za opisivanje neprijatnosti koja nastaje kada osoba nema dovoljno vremena koje može provesti sama.

Takvo stanje može biti praćeno razdražljivošću, stresom, tugom i osjećajem emocionalne iscrpljenosti.

Osobe koje su neprestano okružene drugima ponekad ne prepoznaju da im je potreban predah, pa osjećaj nezadovoljstva pripisuju drugim uzrocima.

Zbog toga je važno pronaći ravnotežu između društvenih aktivnosti i vremena koje posvećujemo sebi.

Kada želja za samoćom postaje razlog za zabrinutost?

Povremeno otkazivanje izlaska ili želja da vikend provedemo kod kuće sami po sebi nisu znak problema.

Međutim, dugotrajno izbjegavanje društva, gubitak interesovanja za omiljene aktivnosti i osjećaj praznine mogu ukazivati na poteškoće sa mentalnim zdravljem.

Posebnu pažnju treba obratiti ako se povlačenje iz društva nastavlja sedmicama i prati ga osjećaj beznađa, izražena tuga ili nedostatak energije.

Za razliku od zdrave samoće, nakon koje se osjećamo odmornije i spremnije za druženje, zabrinjavajuća izolacija često dodatno otežava održavanje odnosa.

Ako takve promjene potraju i počnu da utiču na svakodnevni život, preporučuje se razgovor sa psihologom ili drugim stručnjakom za mentalno zdravlje.

Prijateljstva ipak zahtijevaju vrijeme i pažnju

Iako je potreba za samoćom prirodna, stručnjaci podsjećaju da je za održavanje prijateljstava potrebno redovno ulagati vrijeme u odnose.

Istraživač komunikacije Džefri Hol sa Univerziteta u Kanzasu proučavao je koliko je zajednički provedenog vremena potrebno za razvoj bliskosti.

Njegovo istraživanje pokazalo je da je za prelazak iz poznanstva u blisko prijateljstvo često potrebno više od 200 sati zajedničkog druženja.

To ne znači da prijatelje moramo viđati svakodnevno, ali stalno odgađanje susreta bez predlaganja novog termina može postepeno oslabiti odnose.

Kako pronaći ravnotežu između samoće i druženja?

Psiholozi savjetuju da obratimo pažnju na to kako se osjećamo prije i poslije vremena provedenog nasamo.

Ako nam samoća donosi mir, odmor i novu energiju, vjerovatno zadovoljavamo prirodnu potrebu za predahom.

Ako se, međutim, nakon dužeg povlačenja osjećamo sve usamljenije, tužnije ili udaljenije od drugih, korisno je preispitati razloge takvog ponašanja.

Kada nam je potreban odmor, sasvim je prihvatljivo odgoditi druženje, ali je važno održavati kontakt sa dragim ljudima i pokazati im da nam je stalo do odnosa.

Na kraju, želja da ponekad budemo sami ne znači da manje volimo svoje prijatelje. Često samo pokazuje da nam je potrebno vrijeme da se posvetimo sebi i povratimo energiju za svakodnevni život.

(Srpskainfo)