Koliko se život poigrao sa Matom, najbolje svjedoči njegova autobiografija „Od kapetana do kokičara“, promovisana u cijelom regionu, pa i u Gradišci nedavno. Mato je posljednji rat proveo u Banjaluci, uostalom u gradu na Vrbasu proveo je i svoj najveći dio karijere i najljepši dio života.

„U životu sam se bavio sa svim i svačim, promijenio podosta zanimanja od profesionalnog vojnika do trgovca i ugostitelja. Da bih preživio bio sam primoran da se bavim pokretnom trgovačko-ugostiteljskom radnjom. Preživio sam 18 operacija i izbjegao smrt više puta, a čak 19 puta sam se selio u životu. Sve sam to ubacio u knjigu o meni, tu sam satkao i moje radosti, a i brojne nepravde prema meni“, rekao je Kadić.

Autobiografija obiluje zanimljivim i na svoj način šaljivim opaskama. Jedna od njih je da mu je za doktore kasno, a za popove rano, ali ipak je na zadnjoj stranici knjige napisao da mu već polako ističe rok trajanja.

Knjige

„Radio sam u pokretnoj trgovini i kafani svakodnevno dvije smjene, utovarao i istovarao i rekao sebi dosta je više. Sad su me počele zanimati knjige i zato sam i ispisao ovu knjižurinu o sebi. Ova moja knjiga već je prešla mnoge granice, ima je u Hrvatskoj, gdje živim, ali i u Njemačkoj, Sloveniji, Banjaluci, Gradišci, Beogradu i Subotici. Moja ispovijest već je dospjela i do Amerike i Australije, Skandinavije, Irske, Austrije, Njemačke i Grčke. Podržavaju me moji prijatelji i oni su distributeri ove istinite knjige“, rekao je kapetan Kadić.

Nakon promocije u Gradišci kapetan Kadić sprema se da svoju autobiografiju predstavi čitaocima širom Balkana, od Makedonije do Slovenije.

Zanimljivo je da je Matina knjiga vrlo bogatog sadržaja i velikog formata, tvrdog uveza na više od 400 stranica, sa pola hiljade fotografija i 132 foto-kolaža. Ispisao ju je vojničina koga je život opekao baš zato što kao mnogi drugi nije prekršio svoju zakletvu, koju je položio na samom početku vojničke karijere.

Radio je kao kapetan u Jugoslovenskoj narodnoj armiji sve do 1992. godine, a u službi je bio do 1994. godine. Nakon napuštanja vojske počeo se baviti prodajom kokica, čime je privukao pažnju javnosti svojom vedrinom i jedinstvenom životnom pričom. Tako je i rođen naslov „Od kapetana do kokičara“.