Njegov roman „Nečista krv“ i drama „Koštana“ i danas se čitaju, proučavaju i izvode, a likovi koje je stvorio ostali su simboli snažnih emocija, neostvarenih želja i borbe pojedinca sa pravilima sredine. Ipak, dok je njegovo književno stvaralaštvo dobro poznato, detalji iz privatnog života ovog velikana mnogo su manje zastupljeni u javnosti.
Jedna od zanimljivijih priča iz njegovog života vezana je za Angelinu Milutinović, ženu koja mu je postala supruga i životna saputnica. Prema priči koja se prenosi o njihovom upoznavanju, njihova ljubavna romansa počela je na neobičan način – jednim pogledom na fotografiju u izlogu fotografske radnje.
Bora je, kako se navodi u svjedočenjima o njegovom životu, bio sujeveran čovjek koji je vjerovao u sudbinu, presudne trenutke i nevidljivu silu koja upravlja ljudskim životima. Smatrao je da postoje susreti koji nisu slučajni i događaji koji se moraju odigrati upravo onda kada za njih dođe vrijeme.
Fotografija u izlogu koja mu nije izlazila iz glave
Jednog dana, šetajući beogradskom Ulicom kralja Milana, Stanković je zastao ispred fotografske radnje. Među brojnim izloženim fotografijama pažnju mu je privukao lik jedne žene. Bio je toliko očaran njenim izgledom da je, prema ovoj priči, nekoliko puta prolazio pored izloga, ponovo zastajkujući da pogleda istu sliku.
Nije znao ko je žena sa fotografije, niti je mogao da pretpostavi da će je uskoro upoznati. Ipak, njen lik ostavio je na njega snažan utisak. Za čovjeka koji je vjerovao da se najvažnije stvari u životu događaju s razlogom, taj prizor nije bio tek prolazna zanimljivost.
A onda se dogodilo nešto što je, bar prema priči o njihovoj ljubavi, doživio kao potvrdu svojih uvjerenja.
Na maskenbalu je ugledao ženu sa fotografije
Istog dana Bora se u večernjim satima sa prijateljima pojavio na maskenbalu. Među okupljenima bila je i žena čiju je fotografiju ranije posmatrao u izlogu. Zvala se Angelina Milutinović.
Susret ga je, kako se pripovijeda, potpuno zbunio. Čovjek koji je vjerovao u sudbinske znakove odjednom se našao licem u lice sa ženom čiji ga je lik toliko privukao. Umjesto da odmah priđe, navodno se uplašio sopstvenog osjećaja i poželio da se udalji. Ipak, uspio je da savlada tremu, prišao joj i predstavio se.
Taj susret bio je početak njihove ljubavne priče. Bora i Angelina ubrzo su se vjenčali, a njihov brak trajao je sve do piščeve smrti. Dobili su tri kćerke – Desanku, Stanku i Ružicu – a Angelina je postala njegova najbliža saputnica i važan oslonac tokom života.
Supruga i kćerke bile su uz njega do posljednjeg trenutka
Iako je u književnosti ostavio djela koja su nadživjela svoje vrijeme, Stankovićev privatni život nije bio u središtu javne pažnje. Porodica je, međutim, zauzimala važno mjesto u njegovom svijetu. Sa Angelinom je izgradio dom, a njihove tri kćerke bile su dio njegovog najintimnijeg životnog kruga.
Bora je u svojim djelima često pisao o ljubavi, čežnji, potisnutim osjećanjima i sudaru ličnih želja sa društvenim pravilima. Njegovi junaci nerijetko su bili rastrzani između onoga što žele i onoga što im okolnosti dopuštaju. U njegovom privatnom životu priča sa Angelinom imala je drugačiji tok: žena koju je, prema predanju, najprije zapazio na fotografiji postala je njegova supruga i ostala uz njega do kraja.
Posljednje veče Bore Stankovića
U petak, 21. oktobra 1927. godine, Bora Stanković stigao je pred zgradu Narodnog pozorišta u Beogradu, gdje je trebalo da bude izvedena njegova drama „Tašana“. Međutim, nije ušao u pozorište. Iznenada mu je pozlilo, pa je pozorišnim fijakerom prevezen u kuću na Dorćolu.
Njegovo stanje se pogoršalo i pred ponoć je preminuo, u 53. godini života. Posljednje trenutke proveo je okružen svojim najmilijima, suprugom Angelinom i kćerkama.
Vijest o smrti jednog od najznačajnijih srpskih pisaca označila je kraj njegovog životnog puta, ali ne i njegovog književnog uticaja. Prema istorijskim zapisima, sahranjen je 23. oktobra, u nedjelju, a njegov ispraćaj bio je skroman. U pojedinim zapisima navodi se da je sahranjen „bez muzike i pjevačkog društva, bez učenika i profesora“.
U martu iste godine penzionisan je državnim ukazom, dok zvanični podaci kao uzrok smrti navode uremiju, stanje povezano sa ozbiljnim poremećajem rada bubrega.
Pisac čija djela ne stare
Bora Stanković ostao je upamćen kao pisac koji je duboko razumio ljudsku prirodu i umio da prikaže ono što se često skriva iza zatvorenih vrata: strast, stid, čežnju, porodične sukobe i neostvarene snove. Njegovi junaci i junakinje i danas djeluju stvarno upravo zato što su njihove dileme univerzalne i prepoznatljive.
Priča o Angelini Milutinović zato predstavlja zanimljiv pogled na privatnu stranu velikog pisca. Prema predanju, sve je počelo jednim pogledom na fotografiju u izlogu, a završilo se dugogodišnjim brakom i porodicom koja je bila uz njega do posljednjeg daha. Da li je u pitanju bila sudbina u koju je toliko vjerovao ili neobičan splet okolnosti, ostaje dio priče koja i danas privlači pažnju čitalaca.
(Stil)
Komentari (0)