Zanimljivo je da su ih „ometali“ avioni, koji su se spuštali na obližnji aerodrom u Mahovljanima.

„Našli su vodu i to pomoću bakarnih žica. A onda su udarili cijev 8,5 metara. Ima vode, ali nema dovoljno. Tomba kaže da je svuda oko mene voda na sedam metara i da će sutra malo vratiti cijev i ispumpati vodu. Ko je posmatrao sa distance izgledali smo kao nekakva protivvazdušna artiljerija, a mi smo ustvari tražili vodu kako bih navodnjavao svoj rasadnik“, rekao je Rašković.

Zaključili su uz predah da bi traženje vode bilo još efikasnije kada bi oženili glavnog majstora Tombu i njegovog asistenta Slavka Marjanovića. Tomba je udovac, a Šmrk neženja. A o njihovoj efikasnosti dovoljno govori statistika.

„Svakodnevno negdje pronađemo vodu, udarimo cijev, postavimo pumpu i veselju nema kraja. Proteklih dana nalazili smo vodu u Mrčevcima, Novoj Topoli, Trnu, Laktašima, Romanovcima, Aleksandrovcu, nema gdje nismo bili“, kao da raportira Tomba.

Ova tročlana ekipa dok su žege već je na terenu u šest ujutro. Kažu da u osam voda teče jakim mlazom i tek tada popiju piće za osvježenje. Iza sebe su ostavili dobro odrađene poslove od Banja Luke i Čelinca do Gradiške, Doline i Laktaša.