Takav zakon je usvojen početkom 2000-ih, kada je Erdogan došao na vlast. S obzirom na snažan naglasak na porodične odnose, njene pristalice su iznijele ovaj prijedlog mnogo prije izbora.

Prvobitni razlog za ovu odluku bila je relativna rasprostranjenost brakova u prvom koljenu, što islam dozvoljava. To dovodi do blagog povećanja genetskih bolesti i visokih troškova njihovog liječenja.

Stoga je vlada sebi postavila cilj da upozori partnere na potencijalne probleme. Vjeruje se da budući supružnici jednostavno treba da dobiju potrebne informacije. Slobodni su da odluče šta će sa njima da rade.

Većina parova se pomiri sa potencijalnim teškoćama na koje ljekari upozoravaju parove. Neki su toliko uplašeni da odluče da se ne vjenčaju.

Još gore, neprijatne činjenice se često namjerno prikrivaju, ali se kasnije otkrivaju. U ovom slučaju, svaki supružnik ima pravo da traži razvod putem suda. Mnogi, zapravo, to i čine – ne iz straha za svoju djecu ili zdravstvenih problema, već zato što su bili prevareni.

Na koja pitanja treba da odgovore ljekari?

Prvo što moraju da utvrde jeste da li mladenci imaju talasemiju ili anemiju srpastih ćelija. To su genetski poremećaji krvi koji su posebno česti u mediteranskoj regiji. Ako oba roditelja imaju ovo stanje, postoji 25% šanse da će ga imati i njihova djeca. U stvari, ovaj zakon je donesen upravo da bi se to spriječilo.

Pored toga, ljekari su obavezni da identifikuju zarazne bolesti kao što su HIV, sifilis i najopasnije vrste hepatitisa. To više nije briga za buduću djecu, već za same partnere. Ako jedno od njih ima takvu bolest, ne bi trebalo da se prenese na drugo.

Treći problem sa kojim se suočavaju ljekari jeste identifikovanje nekompatibilnosti krvne grupe sa rezus faktorom. U ovom slučaju, oba supružnika su zdrava, ali zbog različitog rezus faktora, majčino tijelo će fetus doživjeti kao strano tijelo, a imuni sistem će početi da se bori protiv njega. To takođe nije dobro i može dovesti do mnogih bolesti ili čak pobačaja.

Tako vlasti pokušavaju da nauče svoje građane da veze nisu samo „leptirići u stomaku“, već ozbiljan korak. Nažalost, Erdoganova konzervativna stranka je prebrzo shvatila ovo, jer je Turska već prilično liberalna zemlja kada su u pitanju odnosi između muškaraca i žena.

Stoga se za dvadeset godina od donošenja zakona rasprostranjenost gorepomenutih zaraznih bolesti povećala deset puta, a ponekad čak i stotinama puta. Jednostavno zato što ih mnogi ljudi smatraju nepristojnim i sramotnim i trude se da ih sakriju. Na kraju krajeva, čekaju do posljednjeg trenutka, zaraze svog supružnika, i tajna na kraju izlazi na vidjelo.

U ovom slučaju, oštećena strana ima pravo ne samo da se razvede, već i da poništi brak. Drugim riječima, pravno bi bilo kao da brak nikada nije ni postojao.

(Stil)