Mnogi ne dožive njene godine, a oni malobrojni srećnici koji dožive stotu, jutra uglavnom provode u miru sopstvenog doma. Međutim, gospođa Ana Posi, koja će uskoro napuniti 102 godine, svaki dan ustaje rano, odlazi u svoj lokal, podiže roletne i uključuje aparat za kafu.

Ova nevjerovatna Italijanka smatra se najstarijom aktivnom baristkinjom na svijetu, a iza šanka svog malog bara radi već gotovo sedam decenija.

Rad kao tajna vitalnosti i bistrog uma

Njen Bar Centrale nalazi se u Nebijunu, malom gradiću smještenom na brežuljcima iznad prelijepog jezera Mađore na sjeveru Italije. Lokal je otvorila sa suprugom Renatom (kojeg su svi zvali Rene) 1. maja 1958. godine. Od tada su se promijenili grad, gosti, navike i cijela kultura ispijanja kafe, ali Ana je ostala tamo gdje se najbolje osjeća — iza svog šanka i među ljudima.

Ana je rođena 16. novembra 1924. godine. Danas ima 101 godinu, ali o mirnom penzionerskom životu još uvijek ne razmišlja. Tokom hladnijih mjeseci prvo naloži peć, zatim uključuje aparat za kafu, podiže roletne i čeka prve goste.

Godinama je radila svakog dana, uključujući nedjelje, Božić i Uskrs. U baru bi ostajala do večernjih sati, a za slobodne dane i godišnje odmore gotovo da nije znala.

„Rad je ono što vas zaokupi, ali vam istovremeno nešto i daje. Zbog njega se osjećate samostalno i ne morate da zavisite od drugih“, objasnila je Ana u razgovoru za Rojters.

Posao ne doživljava kao teret. Upravo suprotno, vjeruje da je svakodnevna rutina, stalna komunikacija s ljudima i činjenica da uvijek ima obaveza održavaju aktivnom i mentalno bistrom.

Počeci iza šanka i samostalno vođenje posla

Prije nego što je otvorila sopstveni lokal, Ana je već imala mnogo iskustva u ugostiteljstvu. Njeni roditelji vodili su restoran, bar i prodavnicu duvana, a ona je počela da radi sa 18 godina.

Nakon Drugog svjetskog rata preselila se u Đenovu, gdje je pomagala rođacima u restoranima i hotelima te učila sve — od posluživanja i čišćenja do vođenja poslovanja. Nakon udaje vratila se u rodni kraj i sa suprugom otvorila mali Bar Centrale. U početku su posluživali samo kafu jer nisu imali dozvolu za prodaju alkohola. Ana je pripremala espreso i kapućino, dok je Renato posluživao goste za stolovima.

SSDFHDFJDFHA

Kada je njen suprug preminuo 1974. godine, Ana je ostala sama s dvoje djece i porodičnim poslom, ali od lokala nikada nije htjela da odustane.

Zlatno doba: Od plesnog podijuma do zvijezda AC Milana

Današnji Bar Centrale jednostavan je, starinski lokal, ali tokom šezdesetih i sedamdesetih godina bio je jedno od najživljih mjesta u okolini. Imao je džuboks, fliper, stoni fudbal i plesni podijum na otvorenom s pogledom prema jezeru.

„Dolazili su ovamo kako bi se upoznali i plesali. Sa stonim fudbalom bili smo najmoderniji bar u mjestu“, prisjeća se Ana.

Posebno živo bilo je kada su fudbaleri AC Milana dolazili na pripreme u Nebijuno. Nakon treninga svraćali su kod nje na aperitiv, a za njima su stizale grupe obožavalaca u potrazi za autogramima. Među poznatim gostima bili su Đani Rivera, Fulvio Kolovati i drugi veliki igrači tog perioda.

Centar okupljanja i fešta tek za 105. rođendan!

Vrijeme džuboksa i plesnih večeri odavno je prošlo, ali Bar Centrale i dalje ima važnu ulogu u životu lokalne zajednice. Za Anu to nije samo mjesto za piće, već centar susreta i porodica. Mještani joj dolaze po savjet, traže pomoć s dokumentima ili jednostavni razgovor. Neke goste poznaje čitav život, a oni koji su nekada dolazili kao djeca, danas svraćaju sa unucima.

Svoj 101. rođendan proslavila je skromno, a na pitanje planira li da prestane da radi, odgovorila je u svom stilu.

Veliku proslavu, kako kaže, napraviće tek kada napuni 105 godina. Do tada će, dok je zdravlje služi, nastaviti da radi ono što voli od 1958. godine — posluživati espreso, razgovarati s gostima i čuvati mali bar koji je postao prava lokalna institucija.

(Putni Kofer / Reuters)