Osmansko carstvo bilo je jedna od najmoćnijih svjetskih imperija, koja se prostirala na tri kontinenta i postojala preko 600 godina. Državom je sve vrijeme vladala osmanska dinastija, čiji je osnivač bio Osman Gazi u 13. vijeku. Kao islamska država u kojoj je vladao šerijat i izuzetno patrijarhalno društvo, muškarci su držali ključne poluge vlasti i imali dominantan položaj u svim sferama društva. Međutim, u 16. vijeku se to mijenja, kada nastaje tzv. sultanat žena.
Osmansko carstvo
"Sultanat žena" predstavlja posebno razdoblje u istoriji Osmanskog carstva, tokom kojeg su supruge i majke sultana imale izuzetno snažan politički uticaj na upravljanje državom. Ovaj period trajao je oko 150 godina i obilježio je značajno prisustvo žena iz dinastije u državnim poslovima i dvorskoj politici.
Za početak "sultanata žena" najčešće se uzima uspon sultanije Hurem, zakonite supruge Sulejmana Veličanstvenog. Njihov brak, sklopljen 1533. godine, smatra se prekretnicom jer je Hurem stekla položaj kakav nijedna žena prije nje nije imala u Osmanskom carstvu. Za razliku od drugih žena koje su vlast ostvarivale kao majke vladajućih sultana (valide sultan - majka sultanija, kraljica majka), Hurem je politički uticaj gradila još tokom života svog supruga i smatrana je njegovom faktičkom savladarkom. Pojedini autori smatraju da je početak perioda "sultanata žena" najavila sultanija Ajše Hafsa, majka Sulejmana Veličanstvenog. Ona je upravljala haremom u palati i bila jedna od najuticajnijih i najmoćnijih ljudi u carstvu. Ajše Hafsa je prva majka sultanija u dinastiji koja je nosila titulu valide sultan i imala je veliki uticaj na svog sina Sulejmana. Hurem je nakon smrti Ajše Hafse preuzela upravljanje haremom u palati. Poslije Hurem, značajnu ulogu preuzela je njena ćerka, sultanija Mihrimah. Njena pozicija bila je jedinstvena jer je politički uticaj prenijet direktno sa majke na ćerku, što se razlikovalo od uobičajene prakse u kojoj je moć prelazila sa svekrve na snaju. Time je Mihrimah ostala upamćena kao jedina princeza iz osmanske dinastije koja je imala tako važnu ulogu u okviru "sultanata žena".
Pogledajte u galeriji kako u serijama "Sulejman Veličanstveni" i "Sultanija Kosem" izgledaju predstavnice "sultanata žena":
Merjem Uzerli kao sultanija Hurem u seriji Sulejman Veličanstveni
Poslije njih, veliki uticaj na dvorsku i državnu politiku imale su sultanije Nurbanu, Safije, Kosem i Turhan Hatidže, s kojom se "sultanat žena" završava, dok neki istoričari smatraju da je ovaj period velikog uticaja žena potrajao i za vrijeme njene nasljednice, sultanije Emetulah Rabije Gulnuš, koja je preminula 1715. godine. Posebno mjesto među navedenim sultanijama zauzimaju Kosem i Turhan Hatidže, koje su bile i formalni regenti Osmanskog carstva. Kao starateljke svojih maloljetnih sinova sultana, one su neposredno upravljale državom i predstavljaju jedine žene iz perioda "sultanata žena" koje su zvanično imale državnu vlast u svojim rukama, a Kosem je to prva uspjela. Istorijsku dramu, seriju "Sultanija Kosem" gledajte na Kurir televiziji od petka, 17. jula, svakog dana od 20.50 časova, ili u repriznom terminu od 15.00 časova. Serija donosi priču o Anastasiji, mladoj Grkinji koja je oteta iz svog doma i odvedena u palatu Topkapi, gdje će dobiti ime Kosem i postati jedna od najmoćnijih žena u istoriji Osmanskog carstva. Ova spektakularna istorijska saga osvojila je publiku širom svijeta zahvaljujući uzbudljivoj priči, vrhunskoj produkciji i nezaboravnim glumačkim ostvarenjima. Supruge i majke osmanskih sultana su u ovom periodu za sobom ostavile mnoge velike projekte od javnog značaja, najčešće u obliku džamija, škola, bolnica, česama, mostova i drugih spomenika. Ovi objekti ostavili su snažne i dugotrajne simbole moći žena osmanske dinastije. Njihove zadužbine nisu bile samo vjerski i dobrotvorni objekti, već i važni politički instrumenti kroz koje su pokazivale svoj uticaj, bogatstvo i ulogu u upravljanju carstvom.
Srpkinje u "sultanatu žena"
Dvije Srpkinje bile su majke sultanije za vrijeme "sultanata žena": sultanija Handan i sultanija Saliha Dilašub. Obje su dočekale da njihovi sinovi sjednu na presto i postale majke sultanije, a iako su danas u popularnoj kulturi gotovo nepoznate, u istoriji su ostavile traga. Handan je bila majka sultana Ahmeda I i svekrva čuvene sultanije Kosem. Rođena je u Bosni kao pravoslavna Srpkinja 1567. godine, i kao mnoge hrišćanke sa Balkana toga vremena, oteta je i kao robinja prodata u Carigradu. Služila je u domaćinstvu sultanije Gevherhan, ćerke sultana Selima i sultanije Nurbanu. Tokom ceremonije sunećenja šesnaestogodišnjeg princa Mehmeda, u junu 1582. godine, Handan je darovana princu i zajedno sa njim otišla u Manisu. Dobili su šestoro djece - tri ćerke i tri sina, od kojih je Ahmed došao na presto.
Kada je Mehmed postao sultan 1595. godine, njegov harem je prešao u palatu Topkapi, gdje je Handan dobila titulu "baš haseki" (glavna haseki, odnosno najuticajnija i najpovlašćenija žena sultana), jer je imala tri sina od kojih je najstariji Selim bio prestolonasljednik. Dolaskom Ahmeda 1603. godine na presto poslije očeve smrti, Handan postaje majka sultanija. Od tog trenutka, pa sve do svoje smrti, bila je drugo najmoćnije ime carstva. Postala je glavni mentor i savjetnik svom sinu i težila je smanjenju uticaja sultanije Safije. Sultanija Handan je neočekivano preminula 12. novembra 1605. godine u Topkapi palati u Istanbulu, kada je imala 38 godina. Sahranjena je kraj supruga Mehmeda III u kompleksu Aje Sofije. Tuga njenog sina Ahmeda bila je toliko velika da je sedam dana poslije sahrane svoje majke, uprkos lošem vremenu, napustio prestonicu i otišao na neko vrijeme u Bursu.
Aja Sofija
Katarina je druga pripadnica "sultanata žena" koja je bila Srpkinja. Rodila se na Kosovu i Metohiji 1626. godine. Kada je imala 14 godina, poklonjena je sultanu Ibrahimu I, koji je bio najmlađi sin sultana Ahmeda I i sultanije Kosem. Ubrzo je postala Ibrahimova ljubimica, a prelaskom u islam dobila je ime Saliha Dilašub. Godine 1641. godine rodila je ćerku Safije, a 1642. sina Sulejmana, budućeg sultana. U narednih nekoliko godina rodila je još dvije ćerke. Nakon što je sultan Ibrahim svrgnut sa prestola i pogubljen, na vlast je došao njegov šestogodišnji sin Mehmed IV, kojeg je dobio sa Turhan Hatidže. Saliha je poslata u Stari dvor, poznat kao Palata suza, gdje su poslije smrti sultana živjele njegove žene i konkubine. Ibrahimovi sinovi su zatvoreni u "kafeze", a Mehmed IV je ostao na vlasti sve do 1687. godine kada je svrgnut sa prestola na koji je postavljen njegov polubrat, sin Salihe Dilašub i sultana Ibrahima I, sultan Sulejman II.
Sultan Sulejman II
Kada je Sulejman sjeo na presto, Saliha Dilašub postala je valide sultan (majka sultanija) i vratila se u Topkapi palatu. Međutim, nije dočekala da duže vrijeme provede na položaju majke sultanije. Razboljela se i preminula 4. decembra 1689. godine. Sahranjena je u mauzoleju Sulejmana Veličanstvenog u džamiji Sulejmanija u Istanbulu. Njen sin Sulejman II umro godinu i po dana poslije svoje majke i sahranjen je pored nje.
(Stil)
Komentari (0)