Radivoj Korać rođen je u Somboru 5. novembra 1938. godine. Njegova majka Zagorka poticala je iz stare somborske građanske porodice, dok je otac Bogdan bio porijeklom iz Like, iz svešteničke porodice. Brat Đorđe rođen je 1940. godine.

Porodica se nakon Drugog svjetskog rata preselila u Beograd, ali je ubrzo po dolasku u prestonicu Koraćev otac osuđen na dvije godine zatvora na Golom otoku. Majka Zaga u tom periodu brinula je o porodici.

Radivoj je bio odličan učenik. Završio je Drugu beogradsku gimnaziju, nakon čega je upisao Elektrotehnički fakultet. Posebno su ga zanimale fizika i matematika, ali zbog velikih obaveza u košarci nije uspio da diplomira, iako mu je to bila velika želja.

Košarkašku karijeru počeo je sa 16 godina u BSK-u, kasnije OKK Beogradu, pod vođstvom trenera Borislava Stankovića.

Njegov talenat brzo je prepoznat. Pomoćni trener Dragan Glišić Gliša pričao je da je Korać u početku bio stidljiv i povučen, ali da je sve bilo drugačije kada bi uzeo loptu. Njegove šuterske sposobnosti bile su izuzetne, a trebalo ga je samo naučiti osnovama vođenja lopte.

Karijeru je nastavio u Belgiji, gdje je jednom prilikom gostovao u popularnoj televizijskoj emisiji. Voditeljka ga je upitala koliko slobodnih bacanja može pogoditi iz 100 pokušaja. Odgovorio je da može ubaciti između 70 i 80.

Kada se u studiju pomjerila zavjesa i otkrio koš, Korać je prihvatio izazov i pogodio svih 100 slobodnih bacanja.

Bio je poznat i po neobičnom načinu izvođenja slobodnih bacanja. Loptu je držao tik iznad poda i izbacivao je objema rukama odozdo.

Već naredne sezone preselio se u Italiju, gdje je nastupao za Petrarku iz Padove. U prvoj ligi debitovao je sa 19 godina, a čak sedam puta uzastopno bio je najbolji strijelac italijanskog prvenstva. Taj podvig ostao je jedan od njegovih najvećih rekorda.

Tokom karijere odigrao je oko 1.000 zvaničnih utakmica za klubove u Jugoslaviji, Belgiji i Italiji, a procjenjuje se da je postigao više od 35.000 koševa.

Tragična nesreća prekinula blistavu karijeru

Život i sportska karijera Radivoja Koraća tragično su prekinuti 2. juna 1969. godine, kada je poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Sarajeva.

Nesreća se dogodila dok se automobilom vraćao u Beograd nakon utakmice reprezentacije Jugoslavije i selekcije Bosne i Hercegovine, odigrane 1. juna u Sarajevu.

Povratak je odložio za jedan dan jer je novinaru „Oslobođenja“ obećao intervju. Nakon razgovora krenuo je prema Beogradu, želeći da stigne na vrijeme kako bi u Ateljeu 212 pogledao predstavu „Kosa“.

U selu Kamenica, oko 12 kilometara od Sarajeva, došlo je do teške saobraćajne nesreće. Korać je upravljao automobilom „folksvagen 1600“, koji je dobio na poklon od predsjednika belgijskog kluba Standard.

Prilikom preticanja automobila „fiat 1300“, na klizavom putu izgubio je kontrolu nad vozilom. U sudaru je učestvovao i autobus koji je dolazio iz suprotnog pravca.

Nakon nesreće naišao je automobil u kojem su se nalazili selektor Ranko Žeravica i njegova supruga Zaga. Koraća su unijeli u vozilo i pokušali da ga što prije prevezu do bolnice, ali mu nije bilo spasa.

Žeravica je kasnije u jednom svjedočenju ispričao da je legendarni košarkaš preminuo na rukama njegove supruge.

Sahrana koja je potresla cijelu Jugoslaviju

Koraćeva smrt potresla je cijelu tadašnju Jugoslaviju. Na sahrani, održanoj 3. juna 1969. godine, oko dva kilometra duga kolona Sarajlija pratila je kovčeg legendarnog sportiste.

Prvi iza kovčega hodao je njegov otac Bogdan Korać. Tužna povorka zaustavila se i na mjestu nesreće, gdje je ostavljeno cvijeće u znak sjećanja na velikog sportistu.

Posebnu simboliku imala je odluka da kovčeg bude prekriven olimpijskom, a ne državnom zastavom. To je učinjeno na zahtjev tadašnjeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, piše Kurir. 

Tito je tu odluku obrazložio riječima:

„On je bio veći od zemlje koju je predstavljao. Pripadao je cijelom svijetu!“