Iako je on imao više sinova, ostao je u kontaktu sa samo dva, a jedan od njih je upravo Aleksandar Miša Broz, koga je dobio u braku sa njom. Njena životna priča prepuna je hrabrosti, dramatičnih obrta i velike ljubavi koja se završila neoprostivom izdajom.

Rođena u Mariboru 1914. godine, Herta Has bila je učesnica Narodnooslobodilačkog rata i ponosna nositeljka Partizanske spomenice. Revolucionarnom radničkom pokretu pristupila je još kao studentkinja na Visokoj ekonomskoj školi u Zagrebu.

Sudbonosni susret sa budućim predsjednikom Jugoslavije dogodio se 1937. godine u Parizu, gdje je kao hrabri kurir donijela falsifikovane pasoše za španske borce. Ipak, prava ljubav planula je dvije godine kasnije u Istanbulu, kada je ponovo nosila falsifikovani pasoš, ali ovog puta Josipu Brozu Titu lično.

Kasnije je prepričavala zanimljive anegdote iz tog perioda, otkrivajući da je Tito u Zagreb krišom nosio dokumente koje su urolali, stavili u prezervativ, a potom sakrili u tubu od paste za zube. Kada su se vratili u Zagreb, živjeli su zajedno pod tajnim imenima Marija Šarić i Slavko Babić.

O tome kako je doživljavao svoju izabranicu najbolje govore Titove sopstvene riječi iz jedne sačuvane zabilješke:

„Ima 25-26 godina. Ove godine završava Ekonomski fakultet. Sitnoburžoaskog je porijekla. Njen otac bio je socijalista. Majka joj je službenica. Staž u našem pokretu – pet godina. Nije hapšena. Odan je i povjerljiv član Partije, ali ima sitnoburžoaskih ostataka.“

Pokušaj samoubistva u ustaškom zatvoru i bolan kraj ljubavi

Vrlo brzo nakon što je na svijet donijela njihovog sina Mišu, Nijemci su je uhapsili u namjeri da preko nje dođu do vrhovnog komandanta. Kada su je prvi put razmijenili sa grupom njemačkih zatvorenika, svoje novorođenče ostavila je u zabavištu i hrabro otišla u partizane da nađe svog muža.

Međutim, 1943. godine ponovo su je uhapsile ustaše. Iz straha da pod teškom torturom ne otkrije nekog od svojih partijskih drugova, odlučila je da presiječe vene i sama sebi oduzme život. Uslijedilo je nekoliko mjeseci teškog zatočeništva, nakon čega je razmijenjena za grupu njemačkih naučnika koji su u Bosni tragali za uranijumom za Hitlerovu atomsku bombu.

Stigavši u Jajce, doživjela je potpuni šok kada je shvatila da njen partner već ima drugu ženu – Davorjanku Paunović Zdenku.

Herta se čitavog života užasavala javnosti, ali je decenijama kasnije pristala da bude sagovornica u čuvenoj dokumentarnoj seriji reditelja Lordana Zafranovića. Tom prilikom je nakon 14 sati razgovora novinarki Miri Šuvar do detalja opisala šta se tačno dešavalo u ustaškom zatvoru:

„Nije to tako lako, prerezati žile, tim prije što to nije bio dovoljno oštar nož... Kad sam dovoljno krvi izgubila, pala sam u nesvijest. Prije toga sam još nešto preduzela. Rekla sam: ovaj nakit što ga imam od Tita, to neće nijedna ustašica iza mene nositi! To bi mi bilo gore nego sve drugo. I kao kod nekog ceremonijala, najprije sam bacila sat u WC šolju, pa povukla vodu, zatim mali platinasti prsten koji mi je Tito kupio u Moskvi i onda burmu, i opet povukla vodu… I onda kada su mi ruke bile čiste, rekla sam: sad me imajte. Što se Tita tiče, znala sam da će mu biti žao, mi smo se u najboljim odnosima i u najvećoj ljubavi rastali, prema tome znala sam da će mu biti žao, ali sam rekla: on je muškarac u najboljim godinama, njemu drugo neće preostati, naći će drugu ženu i zaboraviti.“

Život nakon razlaza i neostvarena Titova želja

Iako je Tito kasnije silno želio da mu se ona vrati, Herta na to nikada nije pristala. Njihov sin Miša svog oca prvi put je vidio tek 1945. godine.

Poslije rata radila je u Saveznom izvršnom vijeću, a njen novi brak donio joj je dvije kćerke sa kojima je oformila srećnu i mirnu porodicu. Pored toga što je bila beskrajno hrabra, ostalo je zabilježeno da je aktivno radila u Ženskom pokretu u Mariboru i Komunističkoj partiji Jugoslavije od 1936. godine, kao i u punktu za odlazak dobrovoljaca u Španski građanski rat.

Svoj dug i ispunjen život provela je u Beogradu sa kćerkama koje su postale uvažene profesorke na Beogradskom univerzitetu. Sve do samog kraja pažljivo je i svakodnevno pratila politička dešavanja i vijesti iz cijelog svijeta. Oni koji su je poznavali tvrdili su da je i u dubokoj starosti zadržala svoju izuzetnu ljepotu i otmjenost.

Doživjela je čak 95 godina, a preminula je u miru u Beogradu.