Riječ je o podzemnom postrojenju G-Cans, koje tokom obilnih kiša i tajfuna prikuplja višak vode i pomoću moćnih pumpi preusmjerava je u rijeku Edogavu.

Sistem, poznat i kao Metropolitan Area Outer Underground Discharge Channel, nalazi se između gradova Šova i Kasukabe, u japanskoj prefekturi Saitama. Njegova izgradnja počela je 1992. godine, a radovi su završeni 2006. godine.

Osnovni cilj projekta bio je da se spriječe izlivanja rijeka i gradskih kanala koji tokom kišnih sezona i snažnih tajfuna mogu ugroziti naselja i infrastrukturu.

Razlog za izgradnju ovog sistema leži u specifičnom geografskom položaju područja. Slivovi rijeka Naka i Ajase nalaze se u niskoj ravnici, okruženi velikim rijekama poput Tone, Edogave i Arakave.

Teren je nalik dnu ogromne posude, zbog čega se voda lako zadržava, dok blagi nagibi riječnih korita usporavaju njen oticaj. Nakon obilnih padavina nivo vode zato ne opada brzo, a poplave su godinama predstavljale ozbiljan problem.

Pet betonskih komora na dubini od 50 metara

G-Cans čini pet betonskih komora povezanih podzemnim tunelom dugim oko 6,3 kilometra, koji se proteže na dubini od približno 50 metara.

Kada se voda iz okolnih rijeka izlije iz korita, preko posebnih ulaznih objekata usmjerava se u ove komore, a zatim podzemnim tunelom odlazi do velikog rezervoara.

Projekat je realizovan u etapama, kako bi pojedini dijelovi mogli početi da funkcionišu i prije završetka cijelog sistema. Prva dionica, duga 3,3 kilometra, počela je probno da radi u junu 2002. godine, dok je kompletan sistem završen u junu 2006. godine.

Jedan od najimpresivnijih dijelova kompleksa je rezervoar za regulisanje pritiska, poznat i kao „podzemni hram“. Smješten je oko 22 metra ispod zemlje, dug je 177 metara, širok 78, a visok 18 metara.

Njegov plafon oslanja se na 59 masivnih betonskih stubova, od kojih svaki teži oko 500 tona. Osim što nose konstrukciju, stubovi sprečavaju i njeno podizanje pod pritiskom podzemnih voda.

Pumpe pokreću gasne turbine

Na kraju podzemnog sistema nalazi se pumpna stanica, koja predstavlja njegovo najvažnije postrojenje. U njoj su četiri velike pumpe, a svaka može da izbaci 50 kubnih metara vode u sekundi.

Kada rade istovremeno, njihov ukupni kapacitet dostiže 200 kubnih metara u sekundi. Riječ je o ogromnoj količini vode koju sistem preusmjerava u rijeku Edogavu, čime se smanjuje opasnost od poplava u okolnim naseljima.

Pumpe pokreću gasne turbine prilagođene iz avio-industrije, snage oko 14.000 konjskih snaga.

Prema podacima japanskog Ministarstva za zemljište, infrastrukturu, saobraćaj i turizam, izgradnja ovog sistema značajno je smanjila broj poplavljenih kuća i površinu područja zahvaćenih poplavama.

Tako je ogromna infrastruktura, skrivena duboko ispod zemlje, postala jedan od ključnih oslonaca zaštite šireg područja Tokija od poplava, piše Telegraf.