Predrag bio stariji 5 minuta u lakši 2 kg

Legende jugoslovenskog i srpskog filma, Dragan i Predrag Laković, rođeni 28. marta 1929. godine, u Skoplju.

Predrag je stariji od svog brata blizanca Dragana Lakovića 5 minuta i lakši 2 kilograma, jedva je preživio, a ispostaviće se mnogo kasnije i da će ga nadživjeti.

Istakao se po ulogama običnih ljudi, mahom marginalizovanih, melanholičnih samotnjaka i boema.

Srednju školu je završio u Peći, a zatim je upisao tada novoosnovanu Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju. Bila je to prva klasa sa velikanima jugoslovenskog glumišta, Oliverom Marković, Đuzom Stojiljkovićem, Vlastom Velisavljevićem. Usavršavao je pantomimu u Parizu, kod Marsela Marsoa i Žaka Lekoka, a glumačku karijeru je započeo u Beogradskom dramskom pozorištu.

Do kraja sedamdesetih, Laković je odigrao više od 40 uloga u televizijskim projektima. Publika ga najviše pamti po ulozi Koste Pavlovića, urnebesnog ujaka iz Pariza u seriji „Bolji život“. Znamo ga i po filmovima "Majstori, majstori", "Tango Argentino", "Dom za vješanje". Posljednja uloga mu je bila u filmu Emira Kusturice "Crna mačka, bijeli mačor“. Tu je tumačio rasejanog matičara, ali taj film nažalost nije završio.

Dobitnik je mnogih nagrada, a jedna od njih je Oktobarska nagrada Grada Beograda, koju je dobio 1987. godine.

Bio je veliki boem, individualac, samotnjak, sanjar. Hobi mu je bilo pecanje. Udavio se na Mrtvoj Tisi, kod Čuruga, 9. septembra 1997. godine, gdje je imao vikendicu na Bisernom ostrvu, na kojoj je provodio dosta vremena nakon smrti brata i supruge. Beživotno tijelo glumca pronašli su lokalni alasi. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

Za njegov kraj vezuje se priča da je u smrt otišao svojevoljno, međutim, zvanično tako nešto nikada nije potvrđeno, te je njegova smrt na neki način i danas misterija.

Dragan volio da vodi dječije emisije

Za razliku od Predraga, koga publika pamti kao samotnjaka, Dragan Laković ostaće upamćen kao voditelj dječje emisije „Deco, pevajte sa nama“, u kojoj je dio programa bio i hor „Kolibri“. Za njega se može reći da je obilježio djetinjstva mnogim generacijama, a sa malih ekrana širio je pozitivnu energiju i uljepšavao dane najmlađoj publici.

Po profesiji je, baš kao i njegov brat blizanac, bio glumac. Bio je član Pozorišta na Terazijama, gdje je ostvario značajan opus, posebno u mjuziklima: „Put oko sveta“, „Cigani lete u nebo“, „Moja ljupka dama“.

Njegove nezaboravne kreacije zabilježene su i u legendarnim emisijama za djecu „Na slovo, na slovo“ i „Laku noć, deco“. Objavio je veliki broj gramofonskih ploča sa dječjim pjesmama, na stihove Duška Radovića i Ljubivoja Ršumovića, a na muziku Aleksandra Koraća i Vojkana Borisavljevića.

Igrao je u brojnim filmovima: "Pogon B", "Tri koraka u prazno", "Campo Mamula", "Bolje je umrijeti", "Kapetan Leši", "Gorke trave", "Dežurna ulica", "Prvoklasni haos", "Laf u srcu". Takođe, i u televizijskim serijama, kao što su: "Pozorište u kući", "Vruć vetar", "Ljubav na seoski način", "Kamiondžije", "Sedam plus sedam".

Prava istina o Draganovoj smrti

Preminuo je iznenada 31. maja 1990. godine u svom stanu od infarkta, spremajući se za predstavu koju je trebalo da igra tog dana. O njemu su kružile jezive priče da je bio beskućnik i da su ga pronašli mrtvog u vozu koji je putovao na relaciji Beograd – Bar, ali to nisu bile istinite tvrdnje, njih je demantovala upravo Draganova kćerka Ljiljana koju je dobio u braku sa Verom Laković.

Preminuo je 31. maja 1990. u svom domu, kao voljen suprug, otac, prijatelj i kolega. Ne razumijem da neko poslije 24 godine vrijeđa mrtvog čovjeka, a time i porodicu i prijatelje, kolege, pozorište u kome je do posljednjeg dana radio. Ne želim da se spuštam na nivo čaršijskih urbanih legendi - rekla je svojevremeno za "Blic“ njegova kćerka Ljiljana Laković, a tada je odlučila da progovori zbog kćerke Martine koja i nosi prezime svog slavnog djeda, budući da Dragan Laković nema muških potomaka.

Dragan Laković je preminuo u svom domu u Ulici Đure Daničića 11 na Kopitarevoj gradini 1990. U stanu ispod njegovog živjela je Mira Trailović. Porodici i komšijama ostaje urezana u sjećanju slika ljekara Hitne pomoći koji se bore za njegov život. Nažalost, infarkt je bio prejak.

 

(Kurir.rs)