Harkins otvoreno govori o tome da je i dalje djevica, ali naglašava da to nema veze s religijom, čekanjem braka niti svjesnom apstinencijom. Razlog je, kako kaže, jednostavan – još nije upoznala osobu s kojom bi željela dijeliti intimnost.

U razgovoru za Newsweek istakla je da djevičanstvo za nju nije etiketa, već izbor. Dijeljenje tijela s nekim, objašnjava, doživljava kao najviši oblik ranjivosti, a ranjivost joj nikada nije dolazila prirodno. Upravo zato nikada nije mogla pristupiti seksu ležerno ili iz radoznalosti bez dublje povezanosti.

Kako kaže, ne čeka seks, već osobu. Ne želi da ulazi u odnos iz straha od samoće ili pod pritiskom okoline, jer smatra da mnogi ljudi kasnije nose tiha žaljenja zbog pogrešnih romantičnih izbora. Iako ne vjeruje nužno u postojanje jedne jedine srodne duše, vjeruje u promišljeno biranje i jasnu namjeru.

Tokom tinejdžerskih i dvadesetih godina, izlasci i seksualni život nisu joj bili prioritet. Posmatrala je odnose ljudi oko sebe, od dugih veza do usputnih avantura, ali kaže da im nije zavidjela. Umjesto toga, fokusirala se na izgradnju vlastitog identiteta i jasnog osjećaja šta želi, a šta ne želi u životu.

Ističe da se ne radi o uskraćivanju seksa, već o čekanju usklađenosti. Osjećala je želju i znatiželju, ali ne i onu povezanost zbog koje bi intimnost bila čin samopoštovanja, a ne kompromisa. Za nju, seks nije pitanje prilike, već namjere.

Svoj stav često dijeli na društvenim mrežama, gdje je podijelila i ličnu ispovijest koja je prikupila milione pregleda. Iznenadilo ju je koliko se ljudi prepoznalo u njenoj priči i javilo joj se sa sličnim iskustvima. Jedan od komentara koji često dobija jeste da se „ne ponaša kao djevica“, što, kako kaže, govori o duboko ukorijenjenim stereotipima.

Naglašava da njena priča nije o suzdržavanju, već o usklađenosti i pravu da svako bira iskustva koja su prava za njega, bez potrebe da se uklapa u tuđa očekivanja. Smatra da se danas intimnost banalizuje i da se razgovor o bliskosti „spljoštio“, posebno pod uticajem društvenih mreža.

Harkins upozorava da se mladi ljudi sve ranije izlažu pritisku spoljašnje potvrde i idealima koji često nemaju veze sa stvarnim osjećajem sebe. Upravo zato javno govori o svom iskustvu, želeći da poruči da ne postoji samo jedan ispravan put i da niko ne bi trebalo da snižava standarde kako bi se uklopio u većinu.

Za sebe kaže da traži neupitnu povezanost – ne samo hemiju, već osjećaj lakoće, međusobnog prepoznavanja i emocionalne sigurnosti. Važne su joj i intelektualna i duhovna povezanost, kao i usklađenost vrijednosti i vizije života.

Zaključuje da je mnogo bolje biti sam nego izdati samoga sebe samo da bi se zadovoljila društvena norma, jer za nju intimnost predstavlja krajnju razmjenu energije koju ne želi dijeliti s bilo kim, piše Index.