I životinje znaju da „udare na veselje“

Mnoge životinje, svaka na svoj način, pronalaze psihoaktivne supstance koje utiču na njihovo ponašanje i mogli bismo zaključiti da im itekako prija.

Neke to rade instinktivno, druge uporno ponavljaju male rituale, kao da u njima nalaze zadovoljstvo koje daleko prevazilazi puku slučajnost.

Jedni traže opijenost, drugi euforiju, treći se samo nespretno motaju u zraku. Ali ono što je svima zajedničko jeste da znaju dobro da se provedu.

Irvasi „žestoko tripuju“

Na sjeveru, usred snježnih prostranstava, irvasi su otkrili čaroliju crvenih gljiva sa bijelim tačkicama. Amanita muscaria, poznata kao muškatna gljiva, sadrži psihoaktivne supstance koje izazivaju halucinacije i dezorijentaciju. Irvasi ih ne izbjegavaju, naprotiv. Čim naiđu na ovu gljivu, sa slašću je pojedu, a zatim se valjaju, skaču i ponašaju se krajnje zbunjeno.

Interesantno je da su sibirski šamani tu njihovu naviku iskoristili na posve jedinstven i pomalo čudan način… Umjesto da sami konzumiraju gljive, pili su urin irvasa! Na taj način su dolazili do psihoaktivnih materija, bez konzumacije gljive, koje su još uvijek zadržavale djelovanje.

„Alkosi“ sa Kariba

Na drugoj strani svijeta, u toplim karipskim krajevima, žive vervet majmuni. Mali kradljivci koji su s vremenom postali i redovni gosti barova. Posmatrani su kako, čim se pruži prilika, kradu čaše i flaše od neopreznih turista.

Neki od njih piju s mjerom, tek malo da im dan bude zanimljiviji, dok drugi nerijetko pretjeraju i završavaju u tipičnom pijanskom bunilu.

Zanimljivo je da njihova konzumacija alkohola itekako liči na ljudsku upotrebu. Posebno ako uporedimo da i kod jednih i kod drugih ima onih koji piju umjereno i onih koji se ne znaju kontrolisati.

Naučnicima je ovo bilo itekako zanimljivo, pa su ih godinama pratili i posmatrali jer njihovo ponašanje može pomoći u razumijevanju korijena ljudske sklonosti ka alkoholu.

Okeanski „psiho tim“

U morima i okeanima delfini, ti inteligentni i radoznali sisari, s vremena na vrijeme uhvate ribu „napuhaču“ i igraju se njom na posve poseban način.

Na prvi pogled reklo bi se da se samo igraju, ali to je sve samo ne slučajno.

Riba „napuhača“ u odbrani ispušta male količine tetrodotoksina, jednog od najjačih prirodnih otrova. U vrlo malim dozama, on kod delfina izaziva blagu obamrlost i stanje nalik opijenosti.

Posmatrani su kako se, nakon interakcije s ribom, opušteno okreću u vodi, plutaju i djeluju usporeno.

Zanimljivo je pomenuti da i najmanja količina otrova koju ispušta riba „napuhača“ može usmrtiti čovjeka.

Lemuri "na stonogama"

Na kopnu, u gustim šumama Madagaskara, lemuri imaju sopstveni izvor psihoaktivnog užitka.

Oni traže određene vrste stonoga, grickaju ih taman toliko da počnu ispuštati hemikalije, a zatim ih ispljunu i trljaju po krznu.

Benzokuinon, supstanca koju stonoge izbacuju, djeluje kao prirodni repelent, ali i kao blagi narkotik.

Nakon tog rituala, lemuri se valjaju, trljaju lice i djeluju krajnje zadovoljno.

Naučnici su ih godinama posmatrali i zaključili da je motiv za ove radnje dvostruk: kao  zaštita od parazita, ali i čisto uživanje!

Jaguare "radi" trava

Ni velike mačke nisu ostale imune na opijate.

Jaguari i druge divlje mačke ponekad traže biljke koje djeluju slično mačjoj travi. Kada ih pronađu, počinju da se valjaju, da predu, da trzaju šapama i ponašaju se kao da su u ekstazi. Ovo ponašanje se ne javlja uvijek, ali kada se javi, djeluje vrlo snažno i nalik je euforiji.

Pčele omamljeno zuje

Vjerovali ili ne, čak i pčele vole da ih „odnese“.

Kada pronađu fermentisani nektar ili voće u fazi vrenja, piju ga bez mnogo razmišljanja.

Poslije toga lete krivudavo, teže se orijentišu, a često bivaju odbijene pri povratku u košnicu jer ostale pčele prepoznaju da je nešto s njima nije uredu.

Papagaj na "psiho-detoksu"

I u tropskim šumama životinje pokazuju znatiželju prema neobičnim izvorima zadovoljstva.

Naučnici su uočili da pojedini papagaji konzumiraju biljke koje su blago toksične. Ističu da to možda rade kako bi neutralisali druge otrove iz ishrane, ali nije isključeno da im prija i sam osjećaj.

Mufloni „kriziraju“ bez lišajeva

Mufloni su, pak, viđeni kako stružu određene lišajeve sa stijena što može biti znak da tragaju za psihoaktivnim sastojcima koji im donose kratkotrajan osjećaj omamljenosti.

Kad priroda "povuče liniju"

Svi ovi primjeri uče nas da sklonost da se izmijeni stanje svijesti nije samo stvar ljudske prirode ili bolje reći slabosti. Životinje, takođe, mnogo vole da pronađu supstancu koja će da izmijeni njihovo ponašanje, bile to gljive, fermentisano voće, insekti, ribe ili lišajevi. Kako su otkrili sve „zanimljive“ čari prirode ovaj put nismo otkrili, ali smo utvrdili da se rado vraćaju po „iduću dozu“. Čini se da priroda, pored instinkta za preživljavanje, u sebi nosi i potrebu za nečim drugačijim.