Svaka interakcija sa ChatGPT-jem zasnovana je na ogromnoj fizičkoj infrastrukturi: serverima koji gutaju električnu energiju, rashladnim sistemima koji troše vodu, čipovima izrađenim od rijetkih metala, kablovima od bakra i silicijumskim pločicama koje povezuju sve te procese u jedinstvenu mrežu, navodi se u najnovijem broju biltena Makroekonomske analize i trendovi u analizi „AI i globalna trka za energijom, vodom i metalima“.

Paradoksalno, vještačka inteligencija je istovremeno najveći potrošač i najveća nada energetske tranzicije, navela je autorka analize Katarina Stančić.

Dok AI sistemi troše ogromne količine električne energije, oni istovremeno nude alate koji mogu pomoći da se ta energija koristi racionalnije. Već danas algoritmi optimizovani za energetske mreže mogu precizno da predviđaju proizvodnju iz vjetra i sunca, da balansiraju fluktuacije potrošnje u realnom vremenu i da automatski preusmjeravaju višak energije tamo gdje je najpotrebniji.

U industriji, vještačka inteligencija analizira procese grijanja, hlađenja i transporta kako bi smanjila gubitke, dok se u gradovima koristi za upravljanje saobraćajem, osvjetljenjem i javnim zgradama, stvarajući prve obrise pametne energetske infrastrukture.

Postoje i kreativna rješenja za smanjenje ekološkog otiska samih data centara. U Helsinkiju i Stokholmu toplota nastala radom servera preusmjerava se u sisteme daljinskog grijanja i koristi za zagrijavanje stambenih zgrada. Na Islandu, gdje je hlađenje prirodno olakšano klimom, energija se gotovo u potpunosti dobija iz geotermalnih izvora, pa data centri funkcionišu kao dio zatvorenog energetskog kruga.

Drugim riječima, AI može postati i dio rješenja, a ne samo dio problema.

Međutim, sa svakim talasom tehničke efikasnosti u istoriji javlja se i fenomen koji ekonomisti nazivaju Јevonsov paradoks – što je nešto efikasnije, to se više koristi. Kada su motori postali štedljiviji, automobili su postali češći. Kada su računari postali pristupačniji, broj korisnika je eksplodirao.

Isto se sada događa i sa vještačkom inteligencijom. Novi čipovi obavljaju više operacija nego ikada ranije, ali to otvara vrata još većem broju aplikacija, korisnika i tržišta.

Rezultat je kontradiktoran: sistem postaje „pametniji“, ali ukupna potrošnja energije i resursa nastavlja da raste.

Procjene pokazuju da data centri već troše oko 1,5 odsto svjetske električne energije, što je ekvivalent potrošnji cijele Velike Britanije. Samo mali dio te energije danas odlazi direktno na AI, ali taj udio eksponencijalno raste.

Do kraja decenije, potražnja za električnom energijom u data centrima mogla bi da se udvostruči, i to najvećim dijelom zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, piše Tanjug.