Iako ne postoji savršen niti jedini ispravan način odgoja djece, mnoge odgojne prakse iz 1960-ih, koje današnji roditelji u velikoj mjeri više ne primjenjuju, mogle bi zapravo doprinijeti zdravijem razvoju djeteta, većoj samostalnosti i boljim porodičnim odnosima.

Kultura, dostupnost interneta i društvene norme znatno su se promijenile, potaknuvši drugačije roditeljske pristupe, no mnogi današnji roditelji, u želji da učine najbolje, često pretjeruju.

Suočeni su s većim nivoom stresa i anksioznosti, a pretjerana zaštita i stalni nadzor nad djecom, iako stvara privid sigurnosti, zapravo smanjuje djetetovu sposobnost da razvije emocionalnu stabilnost, samostalno rješava probleme i izgradi jasnu sliku o sebi.

Igra vani bez nadzora

Samostalna igra na otvorenom nekada je bila neizostavan dio djetinjstva. Iako to današnjim roditeljima zvuči gotovo nezamislivo, istraživanja pokazuju da nestrukturirano vrijeme provedeno bez nadzora izuzetno doprinosi razvoju dječijih socijalnih i emocionalnih vještina. Bilo da su kucali na vrata komšija, lutali kvartom ili se igrali u prirodi, djeca 1960-ih najčešće su provodila vrijeme vani bez roditeljskog nadzora – što je danas prava rijetkost.

Čuvanje mlađe braće i sestara

U 1960-ima starija djeca preuzimala su odgovornost za mlađe kada roditelji nisu bili kod kuće. Kuhali su jednostavne obroke, obavljali kućanske poslove i pazili da mlađi odu na spavanje na vrijeme. Danas se roditelji rijetko usuđuju ostaviti djecu samu bez prethodno dogovorene dadilje. Promijenile su se društvene norme, ali i stilovi odgoja – najviše pod utjecajem sveprisutnih sigurnosnih briga, koje je dodatno pojačao razvoj interneta i društvenih mreža.

Uključivanje u pripremu hrane

Iako se mnogim roditeljima čini sigurnije da sami pripremaju obroke dok djeca samo posmatraju, studija objavljena u časopisu Applied Physiology, Nutrition, and Metabolism pokazuje da djeca u takvim situacijama zapravo ne uče mnogo. Drugo istraživanje, objavljeno u Appetiteu, upućuje na to da djeca manje jedu kada ne učestvuju u pripremi hrane. U 1960-ima uključivanje djece u kuhanje bilo je korisno i poticajno – ne samo zbog razvijanja vještina, već i zbog osjećaja odgovornosti i doprinosa.

Samostalno rješavanje školskih problema

Nekada se očekivalo da djeca sama brinu o svojim školskim obavezama. Ako bi se suočila s lošom ocjenom, sama bi razgovarala s učiteljem i prihvatila posljedice. Danas roditelji često aktivno interveniraju, preuzimaju ulogu posrednika i preispituju autoritet nastavnika, što nerijetko šteti razvoju odgovornosti i samostalnosti. Istraživanje sa Univerziteta Stanford potvrđuje da je roditeljska uključenost važna, ali pretjerana angažovanost može usporiti djetetov emocionalni i razvojni napredak.

Zabava bez ekrana

Danas se tehnologija često koristi kao sredstvo za smirivanje i zabavljanje djece – od televizije do pametnih telefona. Nasuprot tome, od djece 1960-ih očekivalo se da se zabavljaju sama – bez digitalnih pomagala. To je uključivalo igru na otvorenom, osmišljavanje vlastitih aktivnosti, pa čak i – dosadu. Iako ekrani roditeljima olakšavaju svakodnevicu, studija objavljena u Cureusu pokazuje da prekomjerno izlaganje ekranima negativno utiče na djetetov tjelesni razvoj, pažnju i emocionalnu regulaciju.