Ljudi ih pričaju da bi uplašili publiku, koja treba da izvuče određenu pouku. Činjenica je, međutim, da je u istoriji bilo događaja koji podsećaju na priče koje već vijekovima prepovedamo, kao i ljudi koji su otelotvorenje junaka tih priča. Predstavljamo vam 10 vampira i vukodlaka iz stvarnog života.

Od 1764. do 1767. stvorenje nalik na vuka, sa crveno-crnim krznom, velikim zubima i oštrim kandžama, ubilo je između 60 i 100, a povrijedilo najmanje 30 ljudi u francuskoj oblasti Ževodan. Najčešće je napadalo nejake žrtve, poput djece i pastira dok su sami čuvali stoku. Za razliku od vukova, koji najčešće ujedaju za ruku ili nogu, zvjer iz Ževodana je žrtve ujedala za glavu ili vrat. Zbog čestih napada, neki su čak vjerovali da je riječ o dvije životinje. Mističnosti ovog bića doprinosi i činjenica da je bilo takoreći imuno na povrede i da mu nije bilo ništa čak ni kada su dva puta pucali u njega iz neposredne blizine. Kada je zvjer napala grupu od sedmoro ljudi, 1765. godine umješao se kralj Luj XV i poslao lovce da je ubiju. Oni su je rainili i nakratko su povjerovali da su je i ubili, ali je zvjer 1767. ponovo napala. Seljak Žan Šastel je ubio zvjer juna 1770, navodno osvještanim srebrnim mecima.

Konačan broj žrtava mađarske grofice nije poznat, ali procjenjuje se da je ubila više od stotinu ljudi. Dvorac Čahtice (Slovačka), koji je dobila kao svadbeni dar, pretvorila je u klanicu. Priče o njenom krvavom teroru pronosile su se Mađarskom između 1602. i 1604. godine, da bi ugarski kralj Matija II 1610. godine naredio istragu. Ispostavilo se da su njene prve žrtve bile kćerke lokalnih seljaka, koje je namamila u dvorac nudeći im posao, ali da je kasnije ubijala i djevojke nižeg plemićkog roda, koje su dolazile u dvorac da bi ih učila pravilima lijepog ponašanja. Umjesto toga, brutalno ih je mučila, otkidajući im zubima meso s lica i ruku. Pričalo se i da se grofica kupala u krvi svojih žrtava, vjerujući da će tako sačuvati mladost. Nakon suđenja, na kome je svjedočila jedna njena sluškinja, zazidali su je u dvorcu, ostaviviši samo malo otvore za ventilaciju i dostavljanje hrane. Urmla je četiri godine kasnije, avgusta 1614.

Rodom iz Limburga (Holandija), Anri Garden je 1605. godine optužen za likantropiju (pretvaranje u vuka). U svom priznanju je tvrdio da su ga u vukodlaštvo uvukli Žan de Lu i još jedan neimenovani saučesnik. Poprimivši obličje vukova, pratili su, ubili i pojeli dijete, ispričao je on. Garden je osuđen za vračanje i likantropiju i spaljen je na lomači. Njegov saučesnik Žan de Lu (u slobodnom prevodu Jovan Vuk) uhvaćen je i pogubljen dvije godine kasnije u Hojzdenu.

Mersi Braun je živjela u Egziteru (Rod Ajlend) sve dok 1892. nije oboljela i umrla od tuberkuloze. U to vrijeme umiranje od bolesti nije bilo neuobičajena pojava, ali su Braunovi bili posebno zle sreće. Njena majka i sestra umrle su od iste bolesti osamdesetih godina 19. vijeka, a i brat joj je bolovao od tuberkuloze. Tri žrtve iste bolesti u jednoj porodici pobudile su sumnje među seljanima, koji su odlučili da ekshumiraju tijela. Tela Mersine majke i sestre su istrulila, ali je Mersino tijelo bilo potpuno očuvano. Prema nekim izvorima, kosa i nokti su joj narasli, a tijelo se pomjeralo. Naknadni pregledi pokazali su da njenim srcem još teče krv, pa su seljaci došli do jedinog logičnog zaključka: da je ona nemrtva i da je odgovorna za bratovljevu tešku bolest. I žitelji drugih sela su pričali da su vidjeli Mersi kako noću luta. Da bi stali na put njenom tumaranju, izvadili su joj srce i spalili ga. Pepeo su dali njenom bolesnom bratu da ga pojede, nadajući se da će tako ozdraviti. Umro je pet mjeseci kasnije.

Bogati seljak iz Bedburga (Severna Rajna-Vestfalija) uživao je ugled u svom okruženju, ali poslije niza brutalnih smrti na njega je pala sjenka sumnje. Pošto su ga stavili na muke, priznao je da se služio crnom magijom i da mu je đavo dao čarobni pojas koji ga pretvara u vuka. U obličju vuka prožderao je četrnaestoro djece, uključujući i svog sina i dvije trudnice. Osuđen je i pogubljen 31. oktobra 1589, a njegovu odsječenu glavu izložili su kao opomenu.

Petar Blagojević je živeo u srpskom selu Kisiljevu sve do smrti 1725. godine. Poslije toga se nekoliko stanovnika istog sela razboljelo i veoma su brzo umrli. Svi oni su tvrdili da im se Blagojević ukazao i da ih je davio. Strahujući za svoj život, ljudi su iskopali njegovo tijelo u prisustvu sveštenika i lokalnog zvaničnika. Tijelo mu je bilo potpuno očuvano, kosa i nokti su mu porasli, a na ustima je imao svježu krv. Seljaci su mu proboli kolac kroz srce, nakon čega je iz njegovih usta i ušiju potekla krv.

Poznat i kao Pustinjak iz Sent Bonoa i Vukodlak iz Dola, Žil Garnije je spaljen na lomači 18. januara 1573, pod optužbom za vještičarenje i likantropiju. Pošto se oženio, jedva je izdržavao sebe i suprugu. Jednom prilikom, dok je bio u lovu, duh mu je ponudio pomoć. Dao mu je mast koja će ga pretvoriti u vuka i olakšati mu lov. Garnije je, međutim, ustanovio da su mu omiljeni plijen bila djeca, a ne divljač. Priznao je da je ubio i pojeo najmanje četvoro djece, kao i da je i supruzi donosio meso kući. Više od 50 svedoka izjavilo je na sudu da ga je vidjelo kako napada djecu, bilo u ljudskom obličju, bilo u obličju vuka.

Arnaut Pavle je navodno za života imao susret sa vampirom, ali se nije pretvorio u vampira, jer se namazao njegovom krvlju i jeo zemlju iz njegovog groba. Ubrzo nakon povratka u svoje rodno mjesto, selo Medveđu, Pavle je 1725.godine pao sa velike visine i slomio vrat. Nakon što je sahranjen na seoskom groblju, selom su počele da kruže priče da je Pavle viđen nekoliko puta u toku noći. Mještani koji su izjavljivali da ih je Pavle noću posjećivao, umrli bi u roku od nekoliko dana. U strahu od povampirenog Pavla, mještani su se okupili i zajedno sa seoskim sveštenikom otvorili njegov grob. Telo mu je bili potpuno očuvano, a iz očiju, ušiju, nosa i usta mu je tekla krv. Na sebi je imao košulju natopljenu krvlju. Kroz njegovo tijelo proboli su kolac, a zatim su ga spalili kako se ne bi vratio u svijet živih i nastavio da progoni ljude.

Dr Emir Vilijams, predavač na Univerzitetu Glindur, tvrdi da u Velikoj Britaniji trenutno živi oko 15.000 vampira. Riječ je o potkulturi koja se hrani ili krvlju ili psihičkom energijom drugih ljudi. Dr. Vilijams ističe da ne postoje neodložni razlozi da budu žigosani kao “ludi, zli ili opasni”, kao ni za pretpostavke da je riječ o mentalno oboljelim osobama. On dodaje da je njegovo zanimanje za ovu potkulturu, koja se eventualno može uporediti sa određenim vidom religioznog vjerovanja, čisto akademske prirode i da se njome bavi u okviru antropoloških istraživanja.

BONUS VIDEO: