U moru informacija koje kruže internetom, rijetko koja rečenica može da posluži kao tako snažan manifest, kao što je to slučaj sa stavom Desanke Maksimović o ocjenjivanju đaka. Najveća srpska pjesnikinja, koja je godinama radila kao profesorka književnosti, odbijala je da koristi najgoru ocjenu. Njena praksa nije bila znak blagosti, već duboke pedagoške mudrosti. U vremenu hiperprodukcije znanja i sve većeg pritiska na djecu, njena rečenica: „Nisam bila tako glupa da zahtijevam od djeteta da mora ’onog’ dana da zna”, odzvanja kao snažna kritika modernog školskog sistema.
Desanka Maksimović, čija je poezija uvijek disala empatijom i razumijevanjem za tanane duše, istu je filozofiju primjenjivala u učionici. Kada su je pitali zašto nikada nije davala jedinice, njen odgovor se nije fokusirao na metodiku nastave, već na život.
"Nekome je mama bolesna, nekome je tata otišao na operaciju, neko je bio istučen ujutru što nije oprao zube, i kako će on meni lijepo govoriti? Pa ga ja sačekam da sve te nevolje prođu."
Ova izjava nije samo anegdota; ona je temeljni princip ljudskosti. Desanka nam poručuje da škola nije hermetički zatvoren sistem. Učionica je, htjeli mi to da priznamo ili ne, samo produžetak doma, bola i radosti koje dijete nosi u sebi. Pjesnikinja je, za razliku od mnogih današnjih pedagoga, shvatala da se dječija glava ne može posmatrati kao prazna posuda koju treba napuniti informacijama, ignorišući emotivno stanje koje tu posudu okružuje.
Znanje je strpljenje, a ne trenutak
Centralni stub Desankine filozofije je strpljenje i razumijevanje suštine učenja. Ona je znala da je sticanje znanja proces, a ne performans.
"Nego sam puštala đaka da sutradan ili prekosutra kaže ono što sam zadala... Znanje je znanje, makar se steklo i poslije pet dana."
Ovaj stav direktno se suprotstavlja kulturi trenutnog testiranja i naglog ispunjavanja normativa. Današnji sistem često nagrađuje kratkoročno učenje napamet, stres i anksioznost, dok kažnjava sporije sazrijevanje i promišljanje.
Desankina poruka ovdje je jasna: Prava vrijednost znanja leži u njegovom usvajanju, a ne u datumu sticanja. Da li je zaista važno da li je mlad čovjek savladao materiju u utorak ili u petak? Ako ga je savladao u petak, s razumijevanjem i manje stresa, zar to nije veća pobjeda za obrazovanje? Njena mudrost je bila u tome što je u djetetu prepoznavala budućeg, zrelog čovjeka, a ne samo učenika u tom jednom, nesrećnom momentu.
Lekcija za savremeno roditeljstvo i nastavu
Stav Desanke Maksimović nije bio "blag", kako su to njeni đaci definisali, već "normalan", kako je sama ispravila. U toj riječi "normalno" krije se sav njen pedagoški genije.