Srpska istorija bilježi nemjerljiv broj dama koje su ostavile dubok i neizbrisiv trag, a ova lista broji samo 20 izabranih iz bogate riznice snažnih, uspješnih i moćnih dama, piše Kurir Stil.

Draga Dejanović (1840-1871) bila je naša prva feministkinja, spisateljica i glumica. Smatrala je da su same žene dobrim dijelom krive za položaj u kojem se nalaze jer robuju predrasudama koje im vaspitanjem usađuju. Jedino moguće rješenje vidjela je u jednakom vaspitanju muške i ženske djece i pođednakom pripremanju i osposobljavanju i za „umni“ i za „fizički“ rad. Pisala je da žene, jednako kao muškarci, treba da izučavaju zanate – krojački, sajdžijski, pekarski, cipelarski, staklarski…

Marta Jorgović je naša prva djevojka sa završenom srednjom školom. Završila je prvu srpsku gimnaziju u Novom Sadu koju su do tada, a i mnogo decenija nakon nje, pohađali isključivo mladići. Naime, prema arhivskim podacima, nijedna djevojka se čak i decenijama poslije Marte nije upisala u srednju školu. Zbog karijere udala se, po tadašnjim standardima, kasno – sa 25. godinom.

Vilhelmina – Mina Karadžić Vukomanović, jedna od naših prvih slikarki, prevodilac srpskih narodnih umotvorina i pjesama i jedno od trinaestoro djece Vuka Stefanoviča Karadžića. Poliglota, portretistkinja. Njeni najpoznatiji radovi su „Autoportret“ i portret brata Dimitrija (koji je uz Minu jedino Vukovo dijete koje je preživjelo djetinjstvo).

Mileva Marić Ajnštajn bila je srpska matematičarka, nažalost poznatija više kao prva žena Alberta Ajnštajna. Postoje tvrdnje da je ona doprinijela ranim Ajnštajnovim radovima, ali je stepen njenog učešća u otkrićima nepoznat i predmet je brojnih polemika.

Draga Ljočić (1855-1926) je bila prva srpska lekarka, feministkinja i filantropkinja. Svoj život Draga je posvetila aktivnoj borbi za emancipaciju žena u Srbiji, socijalnu jednakost i bolji položaj lekarki. Kroz čitavu karijeru je, isključivo zbog toga što je žena, doživljavala nepravdu i nipodaštavanje, protiv kojih se hrabro i neumorno borila. Draga je bila i jedna od prvih srpskih sifražetkinja i snažno se zalagala za sticanje političkih prava za žene.

Mitra Mitrović bila je prva ministarka u istoriji Srbije (od 1945. do 1949), spisateljica, učesnica Narodnooslobodilačke borbe tokom Drugog svjetskog rata. Borila se za rodnu ravnopravnost i bolji položaj žene u društvu. 1936. godine učestvuje u osnivanju časopisa „Žena danas“ i za te novine je pisala tekstove o rodnoj ravnopravnosti. Pisala je i za „Borbu“. Učestvovala je u osnivanju Antifašističkog fronta žena Jugoslavije (AFŽJ). 1945. godine objavljuje knjigu „Pravo glasa žena dokaz i oruđe demokratije“.

Nadežda Petrović bila je slikarka i bolničarka tokom balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. Obrazovana u inostranstvu, po povratku u Kraljevinu Srbiju je sa sobom „donijela“ i umjetničke inovacije, koje konzervativno društvo nije prihvatalo ili shvatalo. „Tokom dužnosti“ umrla je od pegavog tifusa 1915. godine, u valjevskoj bolnici u kojoj je radila. Njen entuzijazam i želja da promijeni, pomogne i modernizuje tadašnje društvo shvaćeni su tek nakon njene smrti.

Jelisaveta Načić je bila naša prva žena arhitekta i prva studentkinja koja je upisala arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Beogradu 1896. godine. Jelisaveta fakultet završava već sa 22 godine (1900.). Njena angažovanja bila su: uređivanje Kalemegdana i Terazija, crkva Svetog Aleksandra Nevskog (Beograd), prva bolnica za oboljele od tuberkuloze u Srbiji, zgrada osnovne škole „Kralj Petar Prvi“, na čijoj se fasadi nalaze portreti Dositeja Obradovića i Vuka Karadžića… brojni stambeni objekti i prvi radnički stanovi u Beogradu.

Ksenija Atanasijević (1894 – 1981) je bila prva žena filozof koja je stekla titulu doktora nauka na Beogradskom univerzitetu. Ksenija je objavljivala brojne radove iz oblasti filozofije, književnosti i feminizma, i prevodila djela nekih od najznačajnijih filozofa na srpski (između ostalih Platona, Aristotela, Spinozu). Progonjena, hapšena i zabranjivana kako od Gestapoa, tako i od komunista, uspijevala je da povrati pravo da ponovo radi i izdejstvovala je skidanje zabrane sa svojih autorskih djela. Bila je potpredsjednica Ženskog pokreta i članica mnogih internacionalnih feminističkih udruženja.

Isidora Sekulić (1877-1958) je bila prva žena akademik koja je primljena u Srpsku akademiju nauka i umjetnosti (SANU), naša književnica, prevoditeljka, intelektualka i jedna od najobrazovanijih ličnosti svoga doba. Ceo radni vijek provela je radeći u prosvjeti. Isidora je mnogo putovala, bila je poliglota i pisala pripovjetke, eseje i književne kritike. Govorila je engleski, francuski, ruski, njemački, norveški i švedski.

Milunka Savić (1892 – 1973) je bila naša višestruko odlikovana i međunarodno priznata ratnica. Bila je poznata kao odličan i precizan bombaš. Milunka je kao hrabra ratnica odlikovana brojnim ordenjem, kako srpskim tako i međunarodnim, između ostalih i za dostignuća u Kolubarskoj bici. Borila se i na Solunskom frontu i učestvovala je u odbrani Beograda 1915.

Anica Savić Rebac (1892 – 1953) je bila filozofkinja, književnica i jedna od naših najvećih intelektualaca. Levičarsko ideološko uporište Anica je pronalazila u helenskoj i antičkoj kulturi, kojom je bila opčinjena od malih nogu i koja je odredila njen naučni put u životu. Filozofski fakultet u Beogradu je prima za profesorku tek 1946. godine, ali uz veliko protivljenje članova Univerziteta i ignorisanje Aničinog dotadašnjeg rada i uspjeha. Anica je u tom periodu bila jedina profesorka na celom Beogradskom univerzitetu.

Branislava Perović Nešković je bila doktor fizike i jedina direktorka Nuklearnog instituta u Vinči od 1976. do 1979. Takođe je radila kao profesorka na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, bavila se prevođenjem stručnih i naučnopopularnih radova i bila koautorka nekoliko priručnika i monografija iz fizike jonizovanih gasova.

Marija Magazinović feministkinja i koreografkinja, prva bibliotekarka i prva žena koja je pisala za “Politiku” (1905). Naslov njenog prvog teksta bio je “Obrazovanje ženskinja u Srbiji”. Posebno se zalagala za izjednačavanje prava žena i muškaraca na univerzitetsko obrazovanje. Pored završene Više djevojačke škole, diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu i govorila je nekoliko jezika. Osnivač „Kluba studentkinja“ čije su članice prevodile djela najznačajnijih svjetskih feministkinja iz tog perioda – Klare Cetkin, Lili Braun, Elen Kej… Bavila se prevođenjem i za Narodno pozorište.

Judita Horovic (1787 – 1857) bila je prva samostalna novosadska preduzetnica. Judita je u trgovačkom i poslovnom životu devetnaestovjekovnog Novog Sada predstavljala presedan, jer je u to vrijeme bilo neuobičajeno da žena vodi trgovačke poslove.

Sofija Soja Jovanović bila je naša prva pozorišna i filmska rediteljka. Prvi film koji je režirala bio je „Sumnjivo lice“ (1954.), a istoimena predstava u njenoj režiji iz 1947. je bio prvi pokušaj modernog tumačenja Nušića. Soja Jovanović je bila režiserka i prvog dugometražnog jugoslovenskog filma u boji – „Pop Ćira i pop Spira“, koji je na filmskom festivalu u Puli, pored još dva filma, proglašen za najbolji.

Kraljica Marija Karađorđević, prva žena vozač u našoj zemlji. Poznata je činjenica da je supruga kralja Aleksandra I voljela i brzu vožnju pa je ostala zabilježena anegdota da je bila zaustavljena kod Skupštine zbog prekoračenja brzine. Međutim, nije se pozivala ni na titulu ni na druge faktore, već je uredno iz sopstvenih sredstava platila kaznu rekavši čuvenu rečenicu: „Zakon je isti za sve i mene ne opravdava činjenica da ga ja kao kraljica kršim, jer šta su onda zakoni ako pozivaju na kršenje.“

Marija Bursać je prva žena koja je dobila titulu narodnog heroja u Jugoslaviji. Članica Narodnooslobodilačkog pokreta postaje 1941. godine, a naredne je primljena u Komunističku partiju Jugoslavije. Aktivno je doprinosila radu NOP-a i Antifašističkog fronta žena (AFŽ). U ratu je bila bolničarka, da bi kasnije postala bombaš. 1943. godine je preminula u borbama.

Mara Bogdanović Rosandić (1883-1954) se smatra našom prvom školovanom fotografkinjom. Rođena u bogatoj i uglednoj porodici u Rumi. Govorila je nekoliko jezika i imala osnovno muzičko obrazovanje, a obrazovanje iz umjetničke fotografije stekla je u Minhenu. Poznati vajar Toma Rosandić bio je njen suprug. Njihova kuća je danas Muzej Tome Rosandića. Mara je na svojim fotografijama dokumentovala umjetničke radove svog supruga i mnoge tadašnje poznate ljude. Bila je saradnica prvog fotografskog časopisa “Fotografski pregled”.

Katarina Ivanović (1811-1882), prva srpska slikarka. Slikala je portrete, mrtvu prirodu, istorijske kompozicije. Neke njene slike su među najboljim primjerima srpskog klasicizma, poput “Portreta knjeginje Perside Karađorđević”, “Autoportreta”, “Korpe s grožđem”… Svoje slike zaveštala je Narodnom muzeju u Beogradu. 1876. izabrana je za prvu počasnu članicu Srpskog učenog društva (danas SANU). Naslikala je 38 slika.

(Kurir Stil)