Naučnici su, nako polavijeka, otkrili da su posude iz svetilišta u Pestumu sadržale ne bilo kakvu supstancu, već med.

Više od pola vijeka arheolozi i hemičari pokušavali su da otkriju šta se zapravo nalazilo u drevnim grčkim bronzanim posudama iskopanim 1950-ih godina u svetilištu u Pestumu, na jugu Italije. Danas, zahvaljujući savremenim analitičkim tehnikama, misterija je konačno riješena. Ostaci u bronzanim posudama su med, piše portal Sve o arheologiji.

Pronalazak meda u kontekstu svetilišta u Pestumu dodatno potvrđuje njegovu ulogu u religijskim obredima, možda kao prinos bogovima ili dio pogrebnih rituala.

Ovo otkriće objavljeno je u prestižnom časopisu Journal of the American Chemical Society. Iza otkrića stoji tim naučnika sa Univerziteta u Oksfordu, koji su uspjeli da potvrde prisustvo biomarkera meda, uključujući šećere, organske kiseline i proteine matične mliječi.

Bronzane posude pronađene su 1954. godine u podzemnom grčkom svetilištu koje datira iz perioda 530-510. godine p. n. e. Iako su naučnici pretpostavljali da bi posude mogle da sadrže med, supstancu od ogromne religijske, simboličke i svakodnevne vrijednosti u antičkom svijetu, ranije analize nisu uspjele da pruže konačan odgovor. Umjesto toga, tragovi su tada pogrešno tumačeni kao ostaci masti i polena.

Ono što je bilo potrebno da bi se riješila višedecenijska dilema bila je moderna nauka. Naučnici su koristili kombinaciju masene spektrometrije i spektroskopskih metoda kako bi rekonstruisali hemijski otisak ostataka iz posuda. Time su uspeli da izdvoje originalne biomarkere meda od kontaminanata i produkata razgradnje koji su se nakupili tokom vekova pod zemljom.

Zanimljivo je da su bakarni joni iz same posude, poznati po svojim antimikrobnim svojstvima, pomogli da se biološki markeri meda očuvaju tokom više od dvije hiljade godina.

Do ponovne analize došlo je 2019. godine kada je bronzana hidrija iz Pestuma pozajmljena za izložbu „Poslednja večera u Pompeji“ u muzeju Ašmolean. To je otvorilo vrata saradnji između "Arheološkog parka Pompeja" i naučnika sa "Oksforda", koja je na kraju dovela do ovog značajnog otkrića.

(Sveoarheologiji)