Borisav Stanković pisao je o Vranju i jugu Srbije, degeneraciji starih trgovačkih porodica i talasima promjena, opisujući patrijarhalnu atmosferu rodnog grada i potčinjenost pojedinca svemoćnom sudu čaršije.

[caption id="attachment_55136" align="alignnone" width="900"] FOTO/PRINTSCREEN/WIKIPEDIA[/caption]

Ovaj sjajan poznavalac ljudske duše slikao je likove izraženih psihičkih i čulnih osobina kojima gospodare strast i dert (jad, bol, tuga), dovodeći ih u žestok sukob sa moralnim nazorima male sredine.

Njegova najpoznatija djela su knjige pripovjedaka "Iz starog jevanđelja" i "Stari dani", drame "Koštana" i "Tašana", te roman "Nečista krv". Napisao je i memoare "Pod okupacijom".

Cjelokupno književno djelo Borisava Stankovića vezano je za Vranje.

Stankovićevo stvaralaštvo uglavnom se svrstava u realizam, ali ima osobine koje naginju ka naturalizmu.

Novija kritika svrstava ga u začetnike moderne srpske književnosti.

Borisav Stanković uveo je vranjanski govor u književnost, zbog čega je bio stalno kritikovan od mnogih savremenika školovanih na Zapadu.

Oni su kritikovali Stankovićev jezik i stil pisanja, govoreći da su njegova djela "nepismena i orijentalna".

Pišući u vrijeme kada se mlađa generacija sve intenzivnije orijentiše prema zapadnjačkim uzorima, Borisav Stanković ostao je privržen realističkim tradicijama, a djela su mu prožeta osjećanjem naklonosti prema patrijarhalnom svijetu Stare Srbije.