Režim u Pjongjangu decenijama održava potpunu kontrolu nad svojim stanovništvom koristeći se mrežom bizarnih zakona i drakonskih kazni koje prodiru u svaki aspekt privatnog i javnog života. Od odobrenih frizura do zabrane smijanja, ovi propisi nisu samo ekscentričnosti, već pomno osmišljeni alati za suzbijanje individualnosti i osiguranje apsolutne poslušnosti dinastiji Kim, piše "Indija tajms".

Priče prebjeglih i rijetki uvidi stranih posetilaca oslikavaju društvo u kojem je i najmanji otklon od propisane norme potencijalno smrtonosan.

Zakoni i pravila, od trivijalnih do brutalnih, služe istoj svrsi: održavanju apsolutne moći režima potpunim uništenjem ljudske individualnosti. Dok se spoljašnjem svetu prikazuje slika vojne moći i jedinstva, stvarnost za 25 miliona Severnokorejaca je život u kojem i najmanji lični izbor može biti pitanje života i smrti.

U nastavku saznajte koji su to zakoni koji u ljudima bude nevjericu

1. Idolizovanje vođe

U svakom domu, kancelariji i javnoj zgradi obavezno je postavljanje portreta Kim Il-sunga i Kim Džong-ila. Ovi se portreti moraju održavati besprekorno čistima, za šta se koristi posebna krpa koja se ne smije upotrebljavati ni za šta drugo. Prašina na portretu smatra se teškom uvredom.

2. Vožnja automobila

Privatno vlasništvo automobila za obične građane praktično ne postoji. Većina vozila pripada državi, vojsci ili najvišim zvaničnicima. Glavno prevozno sredstvo za većinu stanovništva ostaju javni prevoz i bicikli, kojima je u nekim razdobljima ženama bilo zabranjeno da upravljaju.

3. Alkohol

Konzumacija alkohola je dopuštena, no strogo je zabranjena tokom službenih razdoblja žalosti, poput godišnjica smrti bivših vođa. Kršenje ovog pravila može dovesti do teških kazni.

4. Smijanje

Tokom jedanaest dana žalosti za Kim Džong-ilom, građanima je zakonom bilo zabranjeno da se smeju, piju alkohol ili na bilo koji drugi način pokazuju znakove sreće. Ovo pravilo ilustruje do koje mjere režim kontroliše čak i iskazivanje emocija.

5. Plesanje

Spontani ples uz zapadnjačku muziku smatra se "kapitalističkom dekadencijom" i strogo je kažnjiv. Ples je dopušten isključivo u organizovanim, masovnim i koreografisanim državnim proslavama koje slave režim.

6. Izbori

Oni su u Severnoj Koreji obavezni za sve starije od 17 godina, a odaziv je redovno gotovo sto posto. Na glasačkom listiću nalazi se samo jedno ime, a glasanje služi kao metoda popisa stanovništva i provjere lojalnosti. Odlazak iza paravana kako bi se precrtalo ime smatra se činom izdaje.

7. Vikendi

Subota je u pravilu radni dan ili dan rezervisan za "dobrovoljni" rad i političku edukaciju. Nedjelja je jedini slobodan dan, no često se koristi za organizovane kolektivne aktivnosti poput čišćenja ulica.

8. Međunarodni pozivi

Običnim građanima strogo je zabranjeno uspostavljanje međunarodnih poziva. Korišćenje prokrijumčarenih kineskih mobilnih telefona u blizini granice za komunikaciju s spoljašnjim svijetom smatra se teškim zločinom koji može rezultirati slanjem u logor ili čak smrtnom kaznom. Jedan je fabrički šef javno pogubljen jer je instalirao 13 telefona za pozive u inostranstvo.

9. Sport

Sjeverna Koreja poznata je po tome što je navodno uvela vlastita pravila u košarci, gdje zakucavanje vrijedi tri boda, a promašeno slobodno bacanje oduzima bod. Sportisti koji ne ostvare očekivane rezultate na međunarodnim takmičenjima mogu biti podvrgnuti javnoj kritici ili kaznama.

10. Odjeća

Plave farmerke zabranjene su kao simbol američkog imperijalizma. Posebne patrole mladih, poznate kao "Gyuchaldae", provjeravaju nose li građani odjeću koja je prekratka, preuska ili na bilo koji način "zapadnjačka". Čak je i britanski baštovan Alan Tičmarš cenzurisan na državnoj televiziji tako što su mu zamutili farmerke.

11. Frizure

Postoji službeni spisak od otprilike 15 do 28 odobrenih frizura za muškarce i žene. Bojenje kose, duga kosa kod muškaraca ili bilo kakav stil koji se smatra "buntovničkim" strogo je zabranjen i kažnjiv.

12. Ženska odjeća

Ženama je u Severnoj Koreji decenijama bilo strogo zabranjeno nošenje pantalona u javnosti, jer se takva odeća smatrala nesocijalističkom i neprikladnom za žene. 

Umesto toga, propisane su suknje koje su obavezno morale da pokrivaju koljena kako bi se održali standardi skromnosti. Iako su se pod uticajem vremena neka od tih pravila donekle ublažila, režim i dalje sprovodi strogu kontrolu nad ženskim odijevanjem. Nošenje kratkih pantalona, helanki ili bilo koje druge odjeće koja se procijeni kao "neprimerena" ili pod uticajem zapadnjačke kulture i dalje se redovno kažnjava, često kroz javno sramoćenje ili prisilni rad.

13. Bikini

Nošenje bikinija na javnim plažama u Severnoj Koreji smatra se činom krajnje nepristojnosti i strogo je zabranjeno zakonom. Od žena se zahtijeva da se pridržavaju konzervativnih normi odijevanja čak i tokom odmora uz more, što podrazumijeva isključivo skromnije, jednodelne kupaće kostime koji ne otkrivaju previše tijela.

Svaki pokušaj nošenja modernijeg ili oskudnijeg kupaćeg kostima, koji se povezuje sa zapadnjačkim uticajima, podložan je sankcijama i javnoj osudi, jer država propisuje čednost kao obavezni standard ponašanja na svim javnim površinama.

14. Putovanja

Građani ne mogu slobodno putovati unutar zemlje. Za odlazak iz jednog grada u drugi potrebna je službena dozvola. Pokušaj bjekstva iz zemlje smatra se jednim od najtežih zločina, a kazne uključuju prisilni rad ili smrt.

15. Kontrola (Inminban)

Cijelo društvo organizovano je u "Inminbane" ili susjedske jedinice. Vođa svake jedinice, obično žena srednjih godina, ima pravo nenajavljeno da ulazi u stanove, provjerava čistoću portreta vođa i prijavljuje bilo kakve sumnjive aktivnosti.

16. Internet

Pristup globalnom internetu ograničen je na šačicu najviše elite. Većina stanovništva može da koristi samo nacionalni intranet zvan "Kwangmyong", koji sadrži nekoliko stotina cenzurisanih stranica s propagandom, vijestima i obrazovnim materijalima.

17. Zanimanja

Država dodeljuje posao svakom pojedincu nakon završetka školovanja. Izbor karijere ne zavisi od ličnih želja, već o potrebama režima i porodičnom  statusu definisanom sistemom "Songbun", koji klasifikuje građane prema lojalnosti njihovih predaka.

18. Stanovi

Oni se ne kupuju, već ih dodeljuje država. Lokacija i kvalitet stana zavise od društvenog ranga i lojalnosti. Česta isključenja struje normalna su pojava, čak i u glavnom gradu Pjongjangu.

19. Privatnost

Ona u zapadnom smislu te riječi ne postoji. Država nadzire telefonske razgovore, prati kretanje i podstiče građane da prijavljuju jedni druge. Sistem je osmišljen tako da niko nikome ne može vjerovati.

20. Muzika i filmovi

Prema novom zakonu o "eliminaciji reakcionarne misli", gledanje južnokorejskih ili zapadnih filmova i slušanje K-popa smatra se teškim zločinom. Za distribuciju takvih materijala propisana je čak i smrtna kazna, a oni koji budu uhvaćeni kako gledaju mogu završiti u logoru na 15 godina.

21. Biblija

Posjedovanje Biblije je ilegalno. Religija se smatra pretnjom državnoj ideologiji, a hrišćani su jedna od najprogonjenijih grupa. Vjeruje se da se desetine hiljada hrišćana nalaze u logorima zbog svoje vjere.

22. Isto ime

Građanima je zabranjeno da nose isto ime kao trenutni vođa. Oni koji su se zvali Kim Džong Un prije njegovog dolaska na vlast bili su prisiljeni da promijene ime.

23. Koncentracioni logori (Kwan-li-so)

Severna Koreja upravlja mrežom političkih logora u kojima se, prema procenama Ujedinjenih nacija, nalazi između 80.000 i 120.000 zatvorenika. U logorima vlada sistem kolektivne kazne, što znači da se zbog zločina jedne osobe u logor šalje cijela porodica, uključujući tri generacije. Zatvorenici su podvrgnuti prisilnom radu, mučenju i izgladnjivanju, a stopa smrtnosti je izuzetno visoka.

24. Požar

U slučaju požara, zakonska i moralna obaveza građana je da prvo spasu portrete vođa prije vlastite imovine ili čak članova porodice.