Nakon povrede na radu iz 1967. godine, penzioner je primao invalidsku naknadu. Prilikom podnošenja zahtjeva za starosnu penziju za osobe sa invaliditetom 2009. godine, namjerno ili nenamjerno nije prijavio da već ostvaruje pravo na invalidsku penziju.

Prema njemačkim propisima, postojanje dvije naknade povlači za sobom umanjenje starosne penzije ukoliko ukupan iznos prelazi propisani limit. Zbog neprijavljivanja ove činjenice, penzioner je godinama primao iznose na koje nije imao zakonsko pravo.

Sudska odluka i "teška nepažnja"

Prevara je otkrivena deset godina kasnije, kada je penzioner zatražio povećanje invalidske penzije, što je pokrenulo provjeru njegovog dosijea. Njegova odbrana – da je bio pogrešno savjetovan i da nije pročitao upozorenja na obrascima – u potpunosti je odbačena na sudu.

Sud je zaključio da je penzioner postupio sa „teškom nepažnjom“:

  • Pitanja u obrascima su bila jasna i nedvosmislena.

  • Zastara za povraćaj novca u slučaju teške nepažnje iznosi 10 godina, što je omogućilo fondu da potražuje cjelokupan iznos preplate.

Ovaj slučaj potvrđuje da institucije u Njemačkoj imaju efikasne mehanizme kontrole i da ignorisanje jasnih instrukcija pri popunjavanju dokumenata ne oslobađa odgovornosti, bez obzira na godine ili zdravstveno stanje, piše Kurir.