Viši sud u Beogradu donijelo je presudu u parničnom postupku koji je pokrenula Tatjana Stevanović, ranjena nastavnica istorije u OŠ "Vladislav Ribnikar" protiv tuženih Miljane Kecmanović i Vladimira Kecmanovića radi naknade nematerijalne štete.
Nakon zaključenja rasprave dana 25.04.2025. godine, Viši sud u Beogradu donio je presudu kojom su, između ostalog:
Obavezani tuženi Miljana Kecmanović i Vladimir Kecmanović da tužilji Tatjani Stevanović solidarno na ime naknade nematerijalne štete isplate ukupan iznos od 6.900.000,00 dinara (112.646 KM), i to na ime naknade štete za fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti i zbog naruženosti, a sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja.
Takođe su obavezani tuženi da tužilji solidarno naknade troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršenje.
U obrazloženju presude, između ostalog se navodi da, iako je u trenutku preduzimanja štetnih radnji dječak ubica bio pod neposrednim nadzorom OŠ "Vladislav Ribnikar", sud smatra da su tuženi Vladimir Kecmanović i Miljana Kecmanović odgovorni za štetu koju je njihovo maloletno dijete prouzrokovalo tužilji, budući da je šteta nastala usled njegovog lošeg vaspitanja, odnosno propusta u vaspitanju i rđavih primjera koje su mu tuženi kao roditelji dali, pri čemu se šteta inače može upisati u krivicu tuženih, zbog čega su bez uticaja navodi tuženih da im od strane nastavnog i drugog stručnog osoblja u školi nije ukazivano na potrebu intervencije u pogledu ponašanja.
Obrazloženje presude protiv Kecmanovića
Naime, sud nalazi da bi u situaciji u kojoj se roditelj opredelio da maloletno dijete dobije znanje rukovanja i korišćenja oružja, te da odlascima u streljanu dijete stekne zainteresovanost većih razmjera za ovaj sport ili hobi, a sve u periodu kada se još uvijek psihofizički razvija, roditelj morao sa većim stepenom pažnje da se odnosi prema oružju i municiji koje čuva u kući, odnosno da adekvatno obezbijedi oružje i municiju.
S tim u vezi, sud je stanovišta da su bez uticaja navodi tuženih da je šteta nastala bez njihove krivice, da dečak ubica nije sposoban za rasuđivanje, kao i da njegovo stanje i postupanje roditelji nisu bili u mogućnosti da predvide i spreče, imajući u vidu da je tokom postupka utvrđeno da je dječak ubica u trenutku preduzimanja radnje dana 03.05.2023. godine mogao da shvati značaj svog dijela i da upravlja svojim postupcima.
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom sudu u Beogradu u roku od 15 dana od dana prijema iste.
Jedan od pet parničnih postupaka protiv Kecmanovića
Stevanović je podnela tužbu protiv Kecmanovića za naknadu nematerijalne štete usljed pretrpljenog fizičkog bola, straha, umanjenja životne aktivnosti i naruženost.
Tužba protiv bračnog para Kecmanović je podneta jer oni ne odgovaraju za zločin koji je on počinio, ali odgovaraju za štetu koje uzrokuje njihovo maloljetno dijete usled lošeg vaspitanja, rđavog primjera ili porodičnih navika koje su mu roditelji dali.
Ovo je jedna od pet tužbi u parničnim postupcima protiv roditelja dječaka ubice, koji je 3. maja 2023. godine u OŠ "Vladislav Ribnikar" ubio devet vršnjaka i čuvara te škole.
Najprije su tužbu podnijeli članovi porodice jedne djevojčice koja je poginula tog dana, drugu 27 članova porodica ubijenih, a treću i četvrtu dvojica maloljetnika koji su ranjeni tom prilikom.
Viši sud je krajem prošle godine doneo prvostepenu presudu u krivičnom postupku, kojom je Vladimir Kecmanović osuđen na kaznu zatvora od 14 i po godina, Miljana Kecmanović na kaznu zatvora od tri godine i instruktor u streljani u kojoj je maloletnik vežbao pucanje Nemanja Marinković na kaznu zatvora od 15 mjeseci.
Vladimir i Miljana Kecmanović su osuđeni za krivično delo zanemarivanje i zlostavljanje djeteta, dok je Vladimir Kecmanović osuđen i za krivično delo teško djelo protiv opšte sigurnosti.