Djeca istražujući svoje tijelo često posegnu za ponašanjem koje im pruža osjećaj zadovoljstva i sigurnosti, ali roditeljske reakcije, nerijetko burne i osuđujuće, mogu dovesti do stvaranja stida i dugoročnih trauma.

Upravo o ovoj važnoj temi razgovarali smo sa psihologom Helenom Zakaljuk, koja naglašava da je dodirivanje tijela, uključujući genitalije, prirodan dio razvoja još od najranijeg djetinjstva.

"Takvo ponašanje je normalan dio psihosocijalnog razvoja, ali djeca to ne doživljavaju kao seksualnost na način na koji to čine odrasli. Seksualni kontekst se kod djece razvija tek u adolescenciji. Kod predškolske djece, masturbacija je često samo način da se opuste i osjete prijatnost", pojašnjava Zakaljuk.

Ponašanje koje umiruje i opušta


Psihološkinja dodaje da djeca masturbaciju mogu koristiti i kao svojevrsni ventil u situacijama kada su pod stresom, osjećaju usamljenost ili se bore sa anksioznošću.
"To može biti način da se nose sa dosadom ili da ublaže neprijatna osjećanja", ističe ona.

Djeca najčešće trljaju genitalije o predmete - rub stolice, jastuke, igračke - ili stiskaju noge, a ne mora uvijek biti riječ o direktnom dodirivanju rukom.

Kako roditelji da reaguju?


"Roditelji se obično uznemire kada to primijete. Dječaci taj dio tijela otkrivaju već oko šestog mjeseca, a djevojčice oko desetog ili jedanaestog. Važno je da pokušamo razumijeti šta ta aktivnost djetetu znači", kaže Zakaljuk.

Prema njenim riječima, postoje dva osnovna razloga zašto djeca masturbiraju:


  1. Zadovoljstvo:




"Dijete otkriva da se zbog tog ponašanja osjeća prijatno i prirodno želi da to ponovi. To je razvojno normalno - mala djeca funkcionišu po principu prijatnosti. Ako nešto izaziva zadovoljstvo, to žele da rade ponovo. Kao što vole da jedu čokoladu ili razbacuju igračke."



  1. Emotivni ventil:




"Drugi razlog je potreba za regulacijom emocija - masturbacija može da pomogne djetetu da se izbori sa stresom ili emocionalnim frustracijama."

Ne kritikovati, već usmjeriti


Umjesto da reaguju zabranama ili kritikama, roditelji bi trebalo da usmjere djecu kako da to ponašanje bude socijalno prihvatljivo.
"Treba da im kažemo: ‘Znam, to je lijep osjećaj, ali to se radi kada si sam, u svojoj sobi. To nije za druge ljude.’ Ne treba ih posramljivati, jer to može ostaviti posljedice na sliku o sebi i doživljaj seksualnosti", upozorava Zakaljuk.

Lične granice i samozaštita


Dodirivanje genitalija, dodaje psihološkinja, treba djetetu objasniti kao privatan čin, koji uključuje samo njih same - ili, u slučaju higijene, roditelje i ljekare, ali uz jasno pojašnjenje da su ti dodiri drugačiji i nemaju veze sa senzacijama koje prate masturbaciju.
"Ovim ujedno otvaramo važno pitanje tjelesnih granica i samozaštite - što će se kroz godine sve više nadograđivati."

Kada potražiti dodatnu pomoć?


Zabrinutost roditelja treba da raste u situacijama kada:

  • dijete preferira masturbaciju u odnosu na sve druge aktivnosti

  • masturbira često i intenzivno

  • dolazi do fizičkih povreda


U tim slučajevima, potrebno je raditi na prepoznavanju i regulaciji emocija.
"Roditelji treba da nauče da prepoznaju djetetove potrebe i da na njih odgovore na pravi način. Nekada pogrešno procijene šta djetetu treba i onda ono trpi frustraciju. Masturbacija u tom slučaju postaje sredstvo da se nose sa neispunjenim potrebama", zaključuje Zakaljuk.