Vantjelesna oplodnja u Republici Srpskoj nije samo medicinska procedura, ona je dugotrajan emotivni, fizički i finansijski put parova koji se godinama bore sa sterilitetom. Fond zdravstvenog osiguranja RS proširuje prava, uvodi dodatne refundacije i nove medicinske usluge, ali iza statistike i programa stoje stvarni životi, tišine, injekcije, neuspjesi i pobjede.

Vantjelesna oplodnja u Republici Srpskoj već godinama predstavlja jednu od najvažnijih mjera podrške parovima koji se bore sa sterilitetom. Prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, ova procedura je prvi put uvedena u sistem obaveznog osiguranja 2007. godine, kada je finansiran jedan pokušaj. Tokom godina, opseg prava postupno se širio. Danas Fond u potpunosti finansira tri postupka vantjelesne oplodnje za žene do navršenih 40 godina, dok ženama od 40 do 42 godine finansira 50 odsto troškova.

Posebno značajna mjera odnosi se na žene starije od 42 godine. Ukoliko rode dijete putem vantjelesne oplodnje, Fond refundira cjelokupne troškove u skladu sa zvaničnim cjenovnikom. Ovaj model predstavlja snažan podsticaj parovima koji se u kasnijoj životnoj dobi suočavaju s dijagnozom steriliteta.

Nova refundacija za žene do 42 godine

U narednoj godini Fond uvodi dodatno pravo: ženama do navršenih 42 godine, koje rode dijete nakon što su već iskoristile tri postupka finansirana preko Fonda, biće omogućena refundacija troškova bez obzira gdje je postupak urađen.

"Ovo proširenje prava predstavlja značajan iskorak u podršci parovima koji se godinama bore sa sterilitetom. Naš cilj je da pružimo realnu šansu za roditeljstvo, posebno u slučajevima kada su prethodni pokušaji bili iscrpljujući i emotivno teški", poručuju iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS.

Postupci u Srpskoj i inostranstvu

U Republici Srpskoj postupak vantjelesne oplodnje obavlja se u ustanovi „Medico S“. Ukoliko medicinski razlozi onemogućavaju proceduru u Srpskoj, parovi mogu biti upućeni u inostranstvo, gdje im Fond refundira troškove prema vlastitom cjenovniku. Parovi koji su dva postupka obavili u Srpskoj, a treći žele u inostranstvu, takođe imaju pravo na refundaciju u visini cijene postupka u Republici Srpskoj.

Od uvođenja ovog prava 2007. godine rođeno je više od 2.200 beba, dok je stvarni broj veći zbog refundacija za postupke urađene van zemlje. Za ove namjene do sada je izdvojeno oko 42,4 miliona KM.

Onkofertilitet i čuvanje embriona

Pored same vantjelesne oplodnje, Fond finansira i usluge koje doprinose očuvanju reproduktivnog zdravlja. Prije osam godina uvedeno je finansirano čuvanje embriona na period od dvije godine, što skraćuje procedure i smanjuje opterećenje za parove.

Od 2023. godine dostupna je i usluga onkofertiliteta - zamrzavanje reproduktivnog materijala osoba oboljelih od malignih bolesti prije početka terapija. Ova usluga pruža šansu pacijentima da nakon liječenja ostvare potomstvo.

Fond godišnje odobri oko 550 zahtjeva za finansiranje VTO postupaka, a godišnja izdvajanja iznose oko 2,6 miliona KM.

Procedura je pojednostavljena: potreban je prijedlog ginekologa da prirodnim putem nije moguće ostvariti trudnoću. Pravo imaju parovi u braku i vanbračnoj zajednici.

Svaka injekcija je nova nada

"Mi smo jedna od onih porodica koju niko ne vidi dok prolazi najteže godine života", počinje svoju ispovijest tridesetosmogodišnja žena iz okoline Banjaluke.

Šest godina pokušavali su prirodno ostvariti trudnoću. Ulazak u postupak vantjelesne oplodnje bio je posljednja opcija.

"Hormonske injekcije su bile najgori dio. Tijelo se mijenja iz dana u dan. Jedan dan plačete, drugi dan mislite da sve možete. A najgore je to što svaki put kad date injekciju, imate osjećaj kao da se ponovo nadate, iako vas je strah da opet nećete uspjeti."

Prva dva pokušaja bila su neuspješna.

"Drugi put me slomio. Bila sam uvjerena da sam ispunila sve. A tijelo je opet reklo ‘ne’. To su trenuci kada vam se čini da je cijeli život stao."

Treći pokušaj, finansiran preko Fonda, bio je uspješan.

"Kad su rekli da je beta pozitivna, ja nisam mogla da izgovorim ni riječ. Samo sam plakala. Ali prvi put od sreće."

Njihova beba rođena je prošle godine.

"Zato želimo ostati anonimni. Prošli smo previše bola da bismo sve opet iznosili javno. Ali želimo da drugi znaju: vrijedi se boriti", kazala je malada majka za Aloonline.

Niste "manje muško"

"Muškarci o ovome ćute. A kad ćutiš, postaje još teže", priča četrdesetdvogodišnjak iz istočnog dijela Srpske.

Nakon dijagnoze smanjene plodnosti, kaže da je osjećao "kao da mu je urušen identitet".

"Rekli su mi to, onako medicinski, mirno, ali ja sam to čuo kao presudu. Kao da sam zakazao kao muškarac."

Najgori dio, kako kaže, bio je osjećaj da ne može pomoći partnerki.

"Ona prima injekcije, hormoni je raznose… A ja stojim i držim njenu ruku, ali imam osjećaj da je to malo, da nisam podrška kakva joj treba", kazao je naš sagovornik.

Nakon trećeg neuspješnog pokušaja zavladao je muk.

"Svaki negativan nalaz je kao da vam iščupaju dio duše. Nako godina i godina neuspjelih pokušaja utjhu smo našli u tome da Bog za nas ima neki drugi plan", sa tugom nam priča sagovornik.

Reproduktivno zdravlje u Republici Srpskoj razvija se kao dugoročna, sistemska oblast ulaganja. Uz proširena prava, refundacije, onkofertilitet i čuvanje embriona, institucije nastoje pružiti stvarnu podršku parovima. Iza brojki stoje ljudi, godine borbe i trenutci u kojima se život rodi.