No, postoji li uopšte takozvana zona sagorijevanja masti? Prije svega, treba razumjeti kako funkcioniše metabolizam. Čak i ako cijeli dan sjedimo za stolom, našem tijelu je i dalje potrebna energija. Ta energija dolazi iz ugljenih hidrata, proteina, masti i fosfata. Međutim, način na koji koristimo te nutrijente i koliko su nam dostupni razlikuje se od osobe do osobe. To zavisi od niza faktora, poput unosa kalorija, godina i toga koliko često vježbamo.

Uopšteno, fizička aktivnost niskog intenziteta, poput šetnje ili laganog trčanja, ne zahtijeva veliki napor mišića kao brzo trčanje. To znači da je potrebna manja količina energije, pa je tijelo uzima iz masti. Međutim, kako se intenzitet vježbanja povećava, masti ne mogu da se metabolizuju dovoljno brzo, pa tijelo počinje da koristi ugljene hidrate. To znači da zaista postoji tempo vježbanja pri kojem će tijelo koristiti masti kao osnovni izvor energije.

Na najnižem dijelu tog spektra nalazi se mirovanje. U tom slučaju količina kalorija koja je našem tijelu potrebna izuzetno je mala, pa tijelo metabolizuje masti. To znači da se potencijalna zona za metabolizovanje masti zapravo nalazi između stanja mirovanja i fizičke aktivnosti takvog intenziteta da se kao dominantni izvor energije koriste ugljeni hidrati.

Međutim, riječ je o prilično širokom rasponu koji se kreće od otkucaja srca u mirovanju, kada srce kuca oko 70 puta u minuti, do oko 160 otkucaja u minuti tokom umjerenog vježbanja, poput vožnje bicikla konstantnom brzinom.

Problem kod tako širokog raspona jeste činjenica da osoba koja vježba ne mora nužno da optimizuje potrošnju masti, jer se intenzitet vježbanja mijenja, a tijelo balansira između korišćenja ugljenih hidrata i masti.

Kako onda možemo znati u kojem trenutku tijelo prelazi sa korišćenja masti na korišćenje ugljenih hidrata?

Naučnici navode da treba procijeniti koliko masti koristimo za energiju tokom različitih intenziteta vježbanja. Na osnovu količine vazduha koju izdahnemo tokom vježbanja može se izračunati relativni doprinos masti i ugljenih hidrata potrebnih za fizičku aktivnost pri različitim intenzitetima.

Najveća brzina sagorijevanja masti predstavlja najveću količinu masti koju tijelo može da koristi kao izvor energije tokom vježbanja, dok se intenzitet vježbanja pri kojem se postiže najveća brzina sagorijevanja masti naziva tačka najvećeg sagorijevanja masti.

Istraživanja su pokazala da, kada osoba tokom vježbanja koristi između 40 i 70 odsto maksimalne količine kiseonika pri promjeni intenziteta, dolazi do povećanja stope sagorijevanja masti i ugljenih hidrata. Brzina sagorijevanja masti počinje da opada pri većem intenzitetu jer je tijelu potrebna energija brže.

Tako se zona sagorijevanja masti zapravo javlja između 50 i 72 odsto maksimalne količine kiseonika. Međutim, studije su pokazale i da je sposobnost sagorijevanja masti povezana sa genetskim nasljeđem. Ova zona je ujedno uža kod ljudi sa prekomjernom tjelesnom težinom i kod gojaznih osoba i kreće se između 24 i 46 odsto maksimalne količine kiseonika, dok je znatno viša kod sportista.

Dodatno pitanje je koliko masti zapravo sagorimo tokom treninga ako to izrazimo u gramima po minuti.

Odgovor glasi: veoma malo.

Čak i kod sportista, studije su pokazale da su učesnici sagorijevali svega 0,5 grama masti u minuti, što odgovara količini od 30 grama za sat vremena. Kod prosječnih ljudi ta vrijednost je još manja i kreće se od 0,1 do 0,4 grama u minuti.

Zbog toga, iako će vježbanje u zoni sagorijevanja masti pomoći, to može objasniti zašto je nekim ljudima teže da dostignu idealnu tjelesnu težinu uprkos redovnom vježbanju.

Ipak, postoje dokazi da određeni načini ishrane, poput ketogene dijete ili povremenog posta, kao i duže trajanje fizičke aktivnosti, mogu povećati količinu sagorjelih masti.

Možda je zato vrijeme da „topljenje masti“ ne posmatramo kao zonu, već kao individualnu tačku najvećeg sagorijevanja masti, koja može poslužiti za optimizaciju vježbanja i gubitak kilograma.

Redovna fizička aktivnost na toj individualnoj tački, koja se javlja kada osjetite napor tokom umjerenog vježbanja, pri 30 do 60 odsto vaše maksimalne snage, može povećati efikasnost tijela u korišćenju masnih naslaga kao izvora energije, što će, na kraju, dovesti do smanjenja količine masnoće u tijelu, prenosi ljepotaizdravlje.hr.