Evo njegovih najljepših i najdubljih citata i stihova.
"Ima neka tajna veza, za sve ljude zakon važi, da u životu kraj sebe svako svoga druga traži.“
"Griješio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će grijesi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe."
"Nemoj da me voliš mnogo, voli me zauvijek.“
„Šta bi dao da si na mom mjestu, da te mrze, a da ti se dive?
Šta bi dao za veliku gestu,
‘mjesto svoga da tvoj život žive?"
O životu, starenju i čovjeku
„Nije nesreća što smo stari, nego što nismo mladi.“
„U starosti čovjek bolje vidi unazad nego unaprijed.“
„Ako si uspio da se spaseš, a nisi pomogao drugome, nisi se spasao.“
„Čovjek se rodi da bi živio, a živi da bi umro u samoći.“
O slobodi i usamljenosti
„Malo je ljudi koji umiju da nose svoju samoću, a još manje onih koji umiju da podijele tuđu.“
„Budi slobodan, ali ne toliko da te niko ne treba.“
„Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari. A kad se ostvari, vidjećeš da to uopšte nisi želio.“
Malo ko zna da je Duško Trifunović pisao pjesme za naše rok grupe koje su postale veliki hitovi.
Emotivna priča o Dušku Trifunoviću koji je poslije izbjeglištva smještaj pronašao u vagonu starog voza Foto: Kurir
Kako su nastali legendarni hitovi „Ima neka tajna veza“ (Bijelo dugme)
Ova pjesma zapravo uopšte nije napisana kao ljubavna, iako je mnogi tako doživljavaju. Duško je ove stihove napisao inspirisan čuvarom zatvora i zatvorenicima, odnosno žicom i „vezom“ koja ih spaja. Kada je Goran Bregović uzeo tekst, pretvorio ga je u vanvremensku rok baladu o sudbinskim vezama među ljudima.
"Oni su se borili i otimali... Oni su otimali pjesme koje sam pisao za druge jer su znali da će oni to bolje uraditi na svoj način. U njihovoj muzici ništa nisam vidio ali sam znao da imaju šansu jer su lijepi. Čim se pojavi Goran publika je odmah aplaudirala", pričao je Duško.
"Glavo luda“ (Zdravko Čolić)
Jedan od najvećih pop hitova na ovim prostorima nastao je potpuno spontano. Duško je napisao tekst posvećen mladosti i buntovništvu, a kompozitor Kornelije Kovač je brzo prepoznao energiju u riječima i stvorio aranžman koji je Zdravka Čolića lansirao u kosmos.
"Ranko Boban mi je do mora pjevao "Da, da, da, da"... i ja mu napišem "Glavo luda, sve se mijenja, šta će nama izmirenja"... Nećete mi vjerovati Ranko je sjajan pjevač, i on je tu pjesmu pjevao godinu i po dana. I bio i na televiziji dva puta. Niko je nije primijetio dok tu pjesmu nije uzeo Zdravko Čolić i uzviknuo "Glavo luda...!" i sa Lokicama oko sebe.
Jako mi je drago što je Zdravko uspio u životu na način koji nema elemente sramote. Jer sve što je radio bilo je na jednom izuzetnom nivou. Pjevao je i ćorke, ne daj Bože kakvih je sve pjesama pjevao ali mene nije pitao koje će pjevati i ja ga pustim... Jer on je dar prirode i poštujem njegov talenat jer ono što radi, on radi dobro," pričao je Duško svojevremeno.
„Pristao sam biću sve što hoće“ (Bijelo dugme)
Duško je ovu pjesmu napisao kao svojevrsnu kritiku društva i toga na šta je sve čovjek spreman da pristane radi kompromisa i opstanka. Bregović je tekst pretočio u moćnu, gotovo hipnotičku baladu, koju je Bebek donio sa nevjerovatnom emocijom.
"Ti si mi bila u svemu naj, naj“ (Indeksi)
Ovu prelijepu baladu Duško je napisao za Indekse, i ona je postala lična karta Davorina Popovića. Tekst je jednostavan, a dubok, i govori o apsolutnoj ljubavi prema jednoj ženi koja je za njega bila početak i kraj svega.
Dvije cijele pjesme koje morate znati od Duška Trifunovića
Za razliku od kratkih citata, kroz cijele pjesme se vidi Duškova prava dubina. Ove dvije spadaju u sam vrh njegovog stvaralaštva:
Griješio sam mnogo
Griješio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će grijesi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.
Griješio sam mnogo, učio da stradam
letio sam iznad vaše mjere stroge
griješio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grijehom da usrećim mnoge.
Griješio sam, priznajem, nisam bio cvijeće
griješio i za vas, koji niste smjeli,
pa sad dio moga grijeha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste htjeli.
Samoća
Povlačim se u svoju samoću,
tamo gdje su ljudi moga kova,
tamo gdje se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.
Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od ljepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.
Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.
(Stil)
Komentari (0)