Uveče bi nivo kortizola trebalo da opada

Kortizol je hormon koji proizvode nadbubrežne žlijezde. Pomaže organizmu da reaguje na opasnost, a utiče i na krvni pritisak, metabolizam i dostupnost energije. Njegov nivo, međutim, nije isti tokom čitavog dana.

Prirodno je da nivo kortizola bude najviši ujutru, kada se tijelo priprema za početak dana. Tokom narednih sati postepeno opada, pa bi uveče trebalo da bude relativno nizak. To omogućava organizmu da se umiri i iz budnog stanja pređe u san.

Istraživanja pokazuju da ozbiljan nedostatak sna može da poveća nivo kortizola kasno poslije podne i uveče. Tako nastaje začarani krug. Stres otežava odmor, a neispavanost može dodatno da poremeti način na koji tijelo reaguje na stres.

Tijelo je umorno, ali mozak ostaje na oprezu

U stresnoj situaciji organizam aktivira reakciju „bori se ili bježi“. Ubrzavaju se rad srca i disanje, raste napetost mišića, a pažnja se usmjerava na moguću opasnost. Ovaj mehanizam može da bude koristan tokom dana, ali je izuzetno nepovoljan kada pokušavamo da zaspimo.

Kod hroničnog stresa stanje pojačane budnosti može da potraje i u večernjim satima. Čovjek je fizički umoran, ali i dalje razmišlja o problemima, u mislima ponavlja razgovore ili planira naredne obaveze. Zbog toga može teško da zaspi, da se budi pred zoru ili da reaguje na svaki zvuk.

Stres i brige povezane sa poslom, novcem ili porodicom spadaju među najčešće faktore koji povećavaju rizik od kratkotrajne nesanice.

Situaciju može dodatno da pogorša strah od još jedne neprospavane noći. Što više pokušavamo da se natjeramo da zaspimo i provjeravamo koliko je sati, napetost postaje veća. Krevet, koji bi trebalo da povezujemo sa odmorom, počinjemo da doživljavamo kao mjesto frustracije i budnosti.

Nesanica ne mora da znači da imate previše kortizola

Problemi sa spavanjem veoma su česti i mogu da imaju mnogo uzroka. Među njima su:

  • nepravilan dnevni ritam,
  • rad u smjenama,
  • korišćenje telefona pred spavanje,
  • kofein,
  • alkohol,
  • buka,
  • bolovi i
  • određeni lijekovi.

Nesanica može da se javi i uz depresiju i anksiozne poremećaje. Buđenje tokom noći ponekad je povezano sa apnejom u snu, refluksom, čestom potrebom za mokrenjem ili sindromom nemirnih nogu.

Sama nesanica zato nije dovoljna da bi se zaključilo da je nivo kortizola previsok. Patološki povišen nivo ovog hormona javlja se, između ostalog, kod rijetkog Kušingovog sindroma. Tada su obično prisutni i drugi simptomi, poput povećanja tjelesne težine u predjelu trupa, zaobljenog lica, slabosti mišića, lakog nastajanja modrica, širokih ljubičastih strija i visokog krvnog pritiska.

Kako da prekinete začarani krug stresa i nesanice?

Osnova je uspostavljanje redovnog dnevnog ritma. Dobro je da ustajete približno u isto vrijeme čak i nakon loše prospavane noći, ograničite drijemanje i uveče izbjegavate kofein, alkohol, intenzivan rad i jaku svjetlost. Spavaća soba trebalo bi da bude mračna, tiha i prijatno rashlađena.

Mogu da pomognu i lagane vježbe disanja ili progresivno opuštanje mišića, ali one ne mogu da zamijene liječenje hronične nesanice.

Ako se teškoće sa uspavljivanjem ili održavanjem sna ponavljaju nedjeljama i utiču na svakodnevno funkcionisanje, trebalo bi da razgovarate sa ljekarom. Kod hronične nesanice terapijom prvog izbora smatra se kognitivno-bihejvioralna terapija za nesanicu, poznata kao CBT-I.

Umjesto da se samo „snižava kortizol“, ova terapija pomaže u promjeni navika i obrazaca koji održavaju noćnu budnost.

(Mondo.ba)