Husein Huso Trožić iz Sanskog Mosta preživio je djetinjstvo u teškom siromaštvu, bez oca kojeg su ubili 1945. godine, prije nego što ga je i upoznao.

Uprkos teškim uslovima, uspio je da završi nekoliko zanata i svojim radom u inostranstvu stekne značajno bogatstvo. Ipak, život mu je nanio strašan udarac – izgubio je sina jedinca.

Taj gubitak ostavio je dubok trag na Husu i njegovu suprugu, sve dok se u njihov život nije uselio podstanar koji će im kasnije postati kao porodica.

Zemljište na kojem se danas nalazi Husina kuća, kupila je njegova majka poslije Drugog svjetskog rata. Huso i njegova tri brata odrasli su u velikoj nemaštini.

On je jedini uspio da završi škole za trgovca i mesara, ali zbog tadašnjeg političkog sistema i činjenice da nije bio član Saveza komunista, nije mogao da se zaposli u domovini.

Zato je 1968. godine odlučio da se otisne u svijet – najprije u Minhen, gdje je živio i radio do 1974. godine. Potom se vratio u Bosnu i sagradio kuću. Nažalost, 1980. godine izgubio je sina jedinca, što je zauvijek promijenilo tok njegovog života.

Nakon rata u Bosni, Huso odlazi u Englesku, gdje živi više od tri decenije. Iako je tamo stekao novi dom i državljanstvo, dio njegovog srca ostao je u Bosni. Upravo tu, u kući koju je sam sagradio, dogodila se životna prekretnica.

Od 2012. godine, u Husinoj kući živi podstanar sa suprugom i troje djece. Kada su Huso i supruga pitali da li bi njihov treći sin mogao da nosi ime njihovog preminulog sina Adnana – oni su bez razmišljanja pristali.

Taj gest duboko je dirnuo bračni par, a njihova veza sa porodicom podstanara postajala je sve čvršća.

"Zvao se Adnan. I taj mali sada nosi njegovo ime. To nas je spojilo zauvijek", rekao je Huso.

Majka malog Adnana kasnije se razboljela i već godinama se liječi, a Huso i njegova supruga nastavili su da pomažu porodici – ne samo emotivno, već i materijalno, prenosi Alo.

Huso i supruga donijeli su odluku da cijelo svoje imanje, uključujući kuću procjenjenu na 500.000 KM (oko 250.000 evra), zemlju, voćnjak, pa čak i automobile – prenesu na svog podstanara i njegovu djecu.

 

"Mi smo bez djece. Oni su prihvatili našu bol, pružili ljubav i poštovanje. Sve što imam sada je njihovo. Imamo ugovor, sve je zvanično. Poslije moje smrti, oni će biti vlasnici svega", objašnjava Huso.

Njegova kuća, smještena u mirnom dijelu Sanskog Mosta, ima veliko dvorište, ogroman voćnjak, pomoćne prostorije, radionicu, garažu sa automobilima i apartmanski dio sa šest soba – sve ostaje porodici koja mu je, kako kaže, vratila smisao života.

Huso danas živi sam u Engleskoj, jer mu je supruga preminula prije dvije godine, a zdravlje mu je narušeno – srce mu radi samo trećinom kapaciteta. Ipak, nije ogorčen.

"Šta će mi mercedes kad umrem? Sve to ostavljam njima. Njihova djeca me zovu dedo, a ja svog podstanara zovem – unuk", kaže Huso sa osmijehom.

Dirljiva životna priča ovog čovjeka dokaz je da ljubav, poštovanje i dobra djela ne poznaju krvne veze – i da porodica može da se pronađe i u onima koji su nas jednostavno – razumjeli i voljeli kad nam je bilo najteže.

BONUS VIDEO: