Spavao na ženinom grobu, kćerka mu preživjela golgotu: Naš najpoznatiji tekstopisca umro je mjesec dana pre rođenja sina

Poznati tekstopisac Miki Jovičić napisao je blizu dvije hiljade pesama, imao je troje djece, sina Zorana i kćerku Olgu sa pevačicom Zoricom, i najmlađeg sina Stefana, sa pjevačicom Vanjom.

Njegova kćerka Olga je nedavno u bolnoj ispovijesti otkrila šokantne detalje svoje prošlosti, a i njen otac je imao tešku sudbinu.

Bio je zaljubljive prirode, volio je mnoge žene i doživio mnoga razočaranja. Oženio se sa dvadesetak godina, prva žena Ružica rodila mu je sina Zorana.

Iz drugog braka sa pjevačicom Zoricom ima ćerku Olgicu, a iz trećeg braka sa Vanjom ima sina Stefana, koji se rodio nakon njegove smrti.

Sve Mikijeve ljubavi bile su turbulentne, sva tri braka filmska priča za sebe, a sve vatre svoga srca izlio je u pjesmama koje će se vječno pjevati.

Posle ljubavnih brodoloma i prvih para od od prodaje ploča, Miki je rešio da napusti stalno zaposlenje i da mu pisanje pesama bude jedino zanimanje.

Od 1972. počeo je da snima ploče sa svojim pjesmama. Samo za pokojnog Šabana Šaulića napisao je tridesetak hitova.

- Poslije razvoda i propalih ljubavi, Miki je u jednoj kafani upoznao pjevačicu Zoricu Dimov. Znajući da je malo pjevača koji nisu snimali Mikijeve pesme, i Zorica je poželela da postane zvijezda. Znao je i Miki da Zorica nema glasovnih mogućnosti za veliku zvijezdu, ali je ipak uz pomoć svojih prijatelja snimio šest albuma za svoju suprugu.

- Uzalud najbolji tekstovi, uzalud pjesme i svirke Ljube Kešelja, Dragana Stojkovića Bosanca, Miše Stojićevića... Od Zorice Jovičić nije bilo moguće napraviti zvijezdu. Miki se okuražio i saopštio Zorici mišljenje najvećih muzičara, iako je znao da mu to neće oprostiti. Tako je i bilo, Zorica ga je napustila i odvela djecu.

- Mislio sam da se nikada nećemo rastati, da je naša ljubav jača od svega. Možda sam za sve ja kriv, možda bi sa nekim poznatim kompozitorom postala zvijezda. Ne krivim je nizašta i želim joj sreću sa drugim čovjekom. Ne znam dokle ću ovako, bez Zorice i bez djece nema mi života. Još uvijek je mnogo volim i vjerujem da ćemo opet biti zajedno - izjavio je Miki Jovičić za list "Sabor", samo mjesec dana prije nego što je digao ruku na sebe.

Srećom, ostao je živ zahvaljujući prisebnosti nekih ljudi oko sebe. Poslije godinu dana od rastanka, Zorica se sa djecom vratila Mikiju. Tada je napisao i jednu od svojih najlepših pesama "Ti si lijek za moju dušu". Idilična bajka se nastavila, ali nije trajala dugo.

- Početkom septembra 1993. krenuli su za Makedoniju, u Zoričin zavičaj. U direktnom sudaru sa kamionom Zorica je nastradala za volanom, a Miki i kćerka Olgica su prošli sa lakšim povredama.

Spavao na ženinom grobu

Na Starom groblju u Požarevcu, gdje je Zorica sahranjena, komunalni radnici su ga zaticali ranom zorom kako spava na njenom grobu.

- A onda su do Mikija počele da stižu nevjerovatne informacije. Navodno, u jednom požarevačkom restoranu nastupa pjevačica koja glasom i stasom neodoljivo podsjeća na pokojnu Zoricu. Dugo je odbijao da je čuje i vidi, a kad se jedne večeri okuražio da je vidi, umalo se nije srušio od iznenađenja. Sličnost je bila frapantna. Upoznali su se, počeli da druže, ubrzo su se vjenčali.

15. januara 1996. Miki Jovičić je preminuo, a mesec dana kasnije supruga Vanja rodila mu je sina Stefana.

Majku izgubila u saobraćajnoj nesreći

- Dok sam živjela sa roditeljima, imala sam lijepo djetinjstvo, imala sam ljubav, sve što mi treba, iako nisu imali skladan brak. Onda sam izgubila mamu u saobraćajnoj nesreći 1993. godine. Imala sam 9 godina, nije mi bila toliko velika trauma, kolika mi je trauma bio taj auto zalijepljen za kamion. I dan-danas imam posljedice, imala sam jači potres mozga. Hitna pomoć nije imala mjesta, cijela sam se ugruvala. Tata je slomio rebra, prignječilo mu je srce, mama je bila 11 dana u komi u umrla. Tata se razbolio od tuge, ali mi je pružio najljepših godinu dana života, kao da je znao šta će se dogoditi. Imala sam srećno djetinjstvo. Oni su bili prije svog vremena. Mama je pucala iz puške, igrala bilijar, druge žene su je osuđivale. Mnogo jaka, ja nemam tu njenu osobinu, ja sam na tatu više. Bila sam vezana više za tatu, bio je blaži, romantičan, pisao mi je pjesme. Budio me s pjesmama pored jastuka. Uvijek sam držala tatinu stranu, za mene je bio heroj. Sad samo znam spekulacije i priče, neko priča da je on kriv za svađe, neko da je ona. To nije moje, moje je da oni žive kroz mene. Tata je probao da izvrši samoubistvo u vrijeme njihovog razvoda. Htio je da je zadrži, da privuče pažnju vjerovatno... Mislim da je upotrijebio sve da je zadrži. Ja to nisam vidjela svojim očima, vidio je stariji brat - započela je Olga.

Napustila brata

- Odlučila sam da napustim brata. Sa 15 godina, izrasla sam u lijepu djevojku, simpatičnu, počeo je pubertet. Brat nije znao da se nosi sa mnom. Na njega su uticale tetke i strine, koje su govorile da neću hvala da mu kažem, da ću biti k**va, sve, samo ne čovjek. Jedan dečko se zaljubio u mene, bio je nasilan, htio da bude sa mnom, ja nisam željela. Bio je u Požarevcu, policija nije mogla da nam pomogne. Trpela sam nasilje, žalila sam se bratu, pokušao je da mi pomogne, ali nije mogao. Rekao je da će da me čuva. Tad sam imala 15, on 22. Brat me je poslao u Makedoniju kod rodbine, da ostanem samo dok to ne prođe. Međutim, i moj brat je bio sit svega. Danas mi je rekao da je to uradio jer bi ili on pao mrtav, ili ja, ili taj čovjek. Poslao me je kod rođaka. Rekao mi je da mogu da dođem samo u goste, da Makedonci brinu o meni. Zvala sam ga, rekla da se ne zafrkava, htela sam da se vratim, vidjela da nije sve kako treba. Njima je bila puna kuća, vidjela sam da nisam dobrodošla. Rekla sam im da idem kući, ali sam otišla u Skoplje. Htjela sam da privučem pažnju. Niko od njih nije došao da vidi šta da radi sa mnom, svi su ćutali. Samo sam htjela da privučem pažnju, to se nije dogodilo. U Crnu Goru sam otišla sa drugaricom iz Požarevca, rekla mi je da idemo da radimo, iako smo maloljetne - ispričala je Olga, pa nastavila:

- Gazdu smo slagale da smo imali iskustva i da imamo 18 godina. Prvo veče je došla policija, vidjeli da smo maloljetne, gazda se šokirao. Policija me je pitala da li sam pobegla od kuće, rekla sam im čija sam kćerka i da nemam gdje da idem. Pitala sam ih da me puste, da samo pušim cigarete od poroka, ostavili su nas da radimo. Jednog dana u lokalu ide pjesma mog tate, pjesma koju je napisao za Šabana. Došao je jedan stariji gospodin, arhitekta, gradio porodilište. Pita me kako znam stare seljačke pjesme, ja kažem da je to napisao moj tata. Kaže on da ga ne zna lično, ali kao da je živio sa njim zbog pjesama. Otvorio se, pitao me šta se dešava sa mnom, čuo da plačem. Ja rekla da ne znam šta mi je, ali da nemam para da idem kod ljekara. Htjela sam da idem u Skoplje, da živim tamo, zato sam skupljala pare. I dan-danas tu živim. Pozvao me je u sobu, pitao me koliko mi para treba. Rekla sam da ne znam. Izvadio je 5.000 evra, ja sam se šokirala. Čika Rajko sa Cetinja, ne sjećam mu se prezimena. Dao mi je da dam pare unaprijed za stan, da odem na pregled i da snimim glavu - govorila je Olga.

Poslije toga je poželjela da se ubije, prva pomisao joj je bila da se baci pod kamion, ali se uplašila Boga, vjera je bila njen spas.

- Vratila sam se u stan. Jedan čovjek mi je stao i povezao me do Skoplja. Prošli smo pored grada gde živi porodica moje mame. Htjela da da odem kod njih, da im kažem šta mi se desilo. Ali, mislila sam da bih se osjetila kao neuspela figura pred vajarem. Krivila sam sebe. Ali, ovo nije najgore, ono što mi se poslije desilo mi je napravilo najveću rupu na duši.

Komšinica joj je zapravo bila najveći neprijatelj, a Olga nije mogla ni da nasluti šta je bila u stanju da uradi.

- Krenula sam po cigarete sledeće jutro, jer mi je ona rekla da je tu. Trebalo je da pričamo, međutim stvorio se Lukin auto, neki čovek je bio pozadi, koji me je povukao. Ništa nije rekla, samo je nemo gledala. Tada sam povezala da mi je ona to namestila. Ali, nije mi bilo jasno šta sad hoće od mene. Nisam želela ponovo da preživim isti pakao, pokušala sam da se udavim upaljačem. Opet smo stigli u onu kafanu, a ja sam samo želela da me nema. Sve me je bolelo od pretgodnog dana. E, tu počinje moja vera u Boga. Ja sam već zakazala preglede kod neurologa, jer nisam bila dobro. Vidim neki donji veš na krevetu. Čujem nekog čoveka, za koje mislim da je Bugarin, zbog akcenta i polako počinje sve da mi se ljulja.

Tada je samo molila Boga da joj pomogne i smatra da se tada neko čudo i desilo.

- Samo sam čula neke glasove, mislili su da me je neko nadrogirao, i ja sam mislila, jer nisam mogla da se pomjerim. Kao da sam bila u nekom snu. Znala sam da se nešto dešavalo, ali se ne sjećam skoro ničega. Jer, da se sećam, ja ne bih bila danas živa. Probudila sam se u nekom podrumu sva mokra i izubijana, prljava. Više njih me je silovalo. Ja to ništa nisam osetila - kroz uzdah priča Olga.

Tada je shvatila koliko je još zapravo bila mala i nezaštićena, prepuštena sama sebi.

- Kada sam stigla u stan, jedva sam preživela noć. Tresla sam se, e tada sam osetila da nemam srce koje je moj dom. Dve godine posle toga sam spavala ispod kreveta. Plašila sam se muškaraca. Dugo vremena mi je trebalo da dođem do ovoga što sam dana, a ulazim u 40-e godine.

Promijenila je stan, posao, sve. Imala je razne osvetničke ideje koje su je trovale iznutra, kako ističe. Ali, spasila ju je vjera i želja da ostane normalna. Dugo joj je trebalo da sve otrove izbaci iz sebe.

- Mislila sam da se nikada neću udati. Počinje period mog života gde upozanjem prijatelje za cijeli život. Upadam u anksioznost koja se pomješala sa vrtoglavicama. Serotonin mi je toliko pao, da nije bilo tih ljudi okolo, ne znam kako bih završila.

Imala je pogrešna ljubavna uvjerenja, voljela je posesivno i nezdravo, poput njenog oca. Mukotrpan proces je bio njenog izlječenja.

- Imala sam miome, skratili su mi grlić materice. Opet je udarilo na nešto najbolnije, jer ja nisam smela da idem kod ginekologa. Tada su mi doktori rekli da neću moći najvjerovatnije da imam djecu. Ali, ja sam razmišljala o usvajanju. Mada, bojala sam se kako bi dijete živjelo, plašila sam se da ne doživi ono što sam ja.

Trebalo je da ode u Indiji, gdje bi vodila računa u siromašnoj i nezbrinutoj djeca, i pred sam put, zaljubljuje se u svog sadašnjeg muža sa kojim je dobila sina.

- Počinje jako lijep peirod mog života. Ostala sam prvi put u drugom stanju, nisam mogla da verujem da se to dogodilo, zbog svih dijagnoza. Pančine napade sam dobila. Niko mi nije rekao da abortiram, ali kako rastu hormoni, tako rastu i miomi. To mi je bio izgovor... Ali, ustvari sam se jako plašila. Poslije toga sam se osećala najbednije na svijetu, nisam mislila da sam dobar čovjek, a htjela da pomažem djeci.

U međuvremenu je ipak postala majka.

- Poslije tri mjeseca sam opet osjetila mučninu, odmah sam otišla kod ginekologa, ali nisu vidjeli plod. Poslije par dana sam otišla opet i tada su ustanovili da nosim dva ploda. Pitala sam se kakva je ovo poruka za mene. Razvio se samo jedan i tako se rodio Mihail.

Poslije svih trauma i tragedija, danas vodi miran porodični život, a cilj joj je da u budućnosti pomaže djeci bez roditeljskog staranja.

Podjsetimo, Miki je od 1972. počeo je da snima ploče sa svojim pjesmama. Samo za Šabana Šaulića napisao je tridesetak hitova, piše Hype.

BONUS VIDEO: